Knjiga Brojeva, 5

1. Jahve reèe Mojsiju:

1. Locutusque est Dominus ad Moysen dicens:

2. "Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneèisti mrtvim tijelom.

2. “Praecipe filiis Israel, ut eiciant de castris omnem leprosum et qui semine fluit pollutusque est super mortuo.

3. Odstranite i muške i ženske! Izvan tabora ih istjerajte da ne oneèiste svoje tabore u kojima ja boravim meðu njima."

3. Tam masculum quam feminam eicite de castris, ne contaminent ea, cum habitaverim cum eis”.

4. Izraelci tako uèine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao Mojsiju, tako Izraelci uèine.

4. Feceruntque ita filii Israel et eiecerunt eos extra castra, sicut locutus erat Dominus Moysi.

5. Jahve reèe Mojsiju:

5. Locutusque est Dominus ad Moysen dicens:

6. "Kaži Izraelcima: Kad koji èovjek ili žena poèini bilo kakav grijeh na štetu èovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim,

6. “Loquere ad filios Israel: Vir sive mulier, cum fecerint ex omnibus peccatis, quae solent hominibus accidere, et fraude transgressi fuerint mandatum Domini, ille homo reus erit;

7. neka prizna poèinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.

7. et confitebuntur peccatum suum et reddent ipsum caput quintamque partem desuper ei, in quem peccaverint.

8. Ako èovjek ne bi imao bližeg roðaka kome bi se nadoknada mogla uruèiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za sveæenika, ne raèunajuæi u to pomirbenoga ovna kojim æe sveæenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja.

8. Sin autem non fuerit qui recipiat, dabunt Domino, et erit sacerdotis, praeter arietem, qui offertur pro expiatione, ut sit placabilis hostia.

9. I svaka podizanica od svih posveæenih stvari što ih Izraelci sveæeniku donose njemu pripada.

9. Omnis quoque praelibatio rerum sacrarum, quas offerunt filii Israel, ad sacerdotem pertinet;

10. Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveæeniku bude ono što njemu tko dadne."

10. et, quidquid in sanctuarium offertur a singulis et traditur manibus sacerdotis, ipsius erit”.

11. Jahve reèe Mojsiju:

11. Locutusque est Dominus ad Moysen dicens:

12. "Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena poðe stranputicom te mu se iznevjeri

12. “Loquere ad filios Israel et dices ad eos: Vir, cuius uxor erraverit maritumque decipiens

13. i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oèima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka buduæi da u èinu nije bila uhvaæena -

13. dormierit cum altero viro, et hoc maritus deprehendere non quiverit, sed latet quod impuram se reddiderit et testibus argui non potest, quia non est inventa in stupro,

14. i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula -

14. si spiritus zelotypiae concitaverit virum contra uxorem suam, quae vel polluta est vel falsa suspicione appetitur,

15. neka taj muž dovede svoju ženu sveæeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe jeèmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh.

15. adducet eam ad sacerdotem et offeret oblationem pro illa decimam partem ephi farinae hordeaceae. Non fundet super eam oleum nec imponet tus, quia sacrificium zelotypiae est et oblatio investigans adulterium.

16. Neka sveæenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu.

16. Afferet igitur eam sacerdos et statuet coram Domino;

17. Sad neka sveæenik uzme posveæene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je sveæenik ubaci u vodu.

17. assumetque aquam sanctam in vase fictili et pauxillum terrae de pavimento habitaculi mittet in eam.

18. Pošto je sveæenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s sveæenik neka drži u ruci vodu gorèine i prokletstva.

18. Cumque posuerit sacerdos mulierem in conspectu Domini, discooperiet caput eius et ponet super manus illius sacrificium recordationis, oblationem zelotypiae; ipse autem tenebit aquas amarissimas, in quibus cum exsecratione maledicta congessit.

19. Zatim neka sveæenik ženu zakune. Neka joj reèe: 'Ako nikad èovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašæu svoga muža, budi pošteðena od ove vode gorèine i prokletstva!

19. Adiurabitque eam et dicet: "Si non dormivit vir alienus tecum, et si non declinasti a viro tuo et non polluta es, deserto mariti toro, non te nocebunt aquae istae amarissimae, in quas maledicta congessi.

20. Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašæu svoga muža te se oskvrnula; ako je koji èovjek osim tvoga muža legao s tobom ...'

20. Sin autem declinasti a viro tuo atque polluta es et concubuisti cum altero viro",

21. Ovdje neka sveæenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meðu tvojim narodom, uèinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme!

21. adiurabit eam sacerdos iuramento maledictionis: "Det te Dominus in maledictionem, iuramentum in medio populi tui; putrescere faciat femur tuum, et tumens uterus tuus disrumpatur;

22. Neka ova voda prokletstva zaðe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen!

22. ingrediantur aquae maledictae in ventrem tuum, et utero tumescente putrescat femur!". Et respondebit mulier: "Amen, amen".

23. Potom neka ta prokletstva sveæenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorèine.

23. Scribetque sacerdos in libello ista maledicta et delebit ea aquis amarissimis

24. Onda neka ženu napoji vodom gorèine i prokletstva, da bi se voda gorèine po njoj razišla i napunila je gorkošæu.

24. et dabit ei bibere aquas amaras, in quas maledicta congessit, et ingredientur in eam aquae maledictionis, quae amarae fient;

25. Neka sveæenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik.

25. tollet sacerdos de manu eius sacrificium zelotypiae et agitabit illud coram Domino imponetque illud super altare;

26. Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom.

26. pugillum sacrificii tollat de eo, quod offertur in memoriale, et incendat super altare; et deinde potum det mulieri aquas amarissimas.

27. Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva uæi æe u nju i napunit æe je gorèinom; njezina æe se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta æe žena postati prokletstvom u svome narodu.

27. Quas cum biberit, si polluta est et, contempto viro, adulterii rea, pertransibunt eam aquae maledictionis et, inflato ventre, computrescet femur; eritque mulier in maledictionem omni populo eius.

28. A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neæe joj biti ništa i imat æe djece.

28. Quod si polluta non fuerit sed munda, erit innoxia et faciet liberos”.

29. To je obred u sluèaju ljubomore, kad žena poðe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašæu svoga muža;

29. Ista est lex zelotypiae, si declinaverit mulier a viro suo et si polluta fuerit,

30. ili kad kojega èovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a sveæenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred.

30. maritusque zelotypiae spiritu concitatus adduxerit eam in conspectu Domini, et fecerit ei sacerdos iuxta omnia, quae scripta sunt;

31. Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju."

31. maritus absque culpa erit, et illa recipiet iniquitatem suam.