Knjiga Brojeva, 22

1. Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu.

1. Profectique castrametati sunt filii Israel in campestri bus Moab, ubi trans Iordanem Iericho sita est.

2. Balak, sin Siporov, vidje sve što Izrael uèini Amorejcima.

2. Videns autem Balac filius Sephor omnia, quae fecerat Israel Amorraeo,

3. Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze strah od Izraelaca.

3. valde metuit Moab populum, quia multus erat. Et cum pertimeret Moab filios Israel,

4. Zato reèe Moab midjanskim starješinama: "Sad æe ova rulja oko nas sve popasti kao što vol popase travu po polju." Balak, sin Siporov, bijaše moapski kralj u ono vrijeme.

4. dixit ad maiores natu Madian: “Nunc carpet haec congregatio omnem regionem per circuitum, quomodo solet bos herbas campi carpere”. Balac filius Sephor erat eo tempore rex in Moab.

5. On pošalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavši: "Evo je došao neki narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me.

5. Misit ergo nuntios ad Balaam filium Beor in Phethor, quae est super flumen in terra filiorum Ammau, ut vocarent eum et dicerent: “Ecce egressus est populus ex Aegypto, qui operuit superficiem terrae sedens contra me.

6. Zato doði i prokuni mi ovaj narod jer je jaèi od mene. Tako æu ga moæi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga blagosloviš, a proklet onaj koga prokuneš."

6. Veni igitur et maledic populo huic, quia fortior me est; si quo modo possim percutere et eicere eum de terra mea. Novi enim quod benedictus sit, cui benedixeris, et maledictus, in quem maledicta congesseris”.

7. Starješine moapske i starješine midjanske krenu s nagradom za vraèanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku.

7. Perrexeruntque seniores Moab et maiores natu Madian habentes divinationis pretium in manibus. Cumque venissent ad Balaam et narrassent ei omnia verba Balac,

8. On im rekne: "Prenoæite ovdje te æu vam odgovoriti prema onome što mi Jahve kaže." Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama.

8. ille respondit: “Manete hic nocte, et respondebo quidquid mihi dixerit Dominus”. Manentibus illis apud Balaam,

9. Bog doðe Bileamu i upita: "Tko su ti ljudi s tobom?" Bileam odgovori Bogu:

9. venit Deus et ait ad eum: “Quid sibi volunt homines isti apud te?”.

10. "Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom:

10. Respondit: “Balac filius Sephor rex Moabitarum misit ad me

11. 'Evo je neki narod došao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Doði da ga prokuneš. Tako æu ga moæi svladati i protjerati.'"

11. dicens: "Ecce populus, qui egressus est de Aegypto, operuit superficiem terrae; veni et maledic ei pro me, si quo modo possim pugnans abigere eum".

12. Ali Bog reèe Bileamu: "Nemoj iæi s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je blagoslovljen."

12. Dixitque Deus ad Balaam: “Noli ire cum eis neque maledicas populo, quia benedictus est”.

13. Ujutro Bileam ustane te æe Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju zemlju jer mi ne da Jahve da poðem s vama."

13. Qui mane consurgens dixit ad principes: “Ite in terram vestram, quia prohibuit me Dominus venire vobiscum”.

14. Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio poæi s nama."

14. Reversi principes dixerunt ad Balac: “Noluit Balaam venire nobiscum”.

15. Balak opet pošalje knezove, brojnije i uglednije od prvih.

15. Rursum ille multo plures et nobiliores, quam ante miserat, misit.

16. Oni doðu Bileamu i reknu mu: "Ovako je poruèio Balak, sin Siporov: 'Ne skanjuj se nego doði k meni.

16. Qui cum venissent ad Balaam, dixerunt: “Sic dicit Balac filius Sephor: "Ne cuncteris venire ad me;

17. Bogato æu te nagraditi i uèinit æu sve što mi kažeš. Doði, molim te, i prokuni mi ovaj narod!'"

17. paratus sum honorare te et, quidquid volueris, dabo tibi. Veni et maledic pro me populo isti"”.

18. Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: "Da mi Balak dadne svoju kuæu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga svoga, da uèinim išta, bilo veliko bilo malo.

18. Respondit Balaam: “Si dederit mihi Balac plenam domum suam argenti et auri, non potero transgredi verbum Domini Dei mei, ut vel plus vel minus loquar.

19. Ali provedite ovdje i vi noæ da doznam što æe mi Jahve još kazati."

19. Obsecro, ut hic maneatis etiam hac nocte, et scire queam quid mihi rursum respondeat Dominus”.

20. Noæu Bog doðe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi došli da te pozovu, ustani, poði s njima! Ali da èiniš samo što ti ja reknem!"

20. Venit ergo Deus ad Balaam nocte et ait ei: “Si vocare te venerunt homines isti, surge et vade cum eis, ita dumtaxat, ut, quod tibi praecepero, facias”.

21. Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim knezovima.

21. Surrexit Balaam mane et, strata asina sua, profectus est cum eis.

22. No Božja srdžba usplamtje što je on pošao. Zato anðeo Jahvin stade na put da ga sprijeèi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka.

22. Et iratus est Deus, cum profectus esset; stetitque angelus Domini in via contra Balaam, ut adversaretur ei, qui insidebat asinae et duos pueros habebat secum.

23. Kad magarica opazi anðela Jahvina kako stoji na putu s isukanim maèem u ruci, skrene sa staze i poðe preko polja. Bileam poèe tuæi magaricu da je vrati na put.

23. Cernens asina angelum Domini stantem in via, evaginato gladio in manu sua, avertit se de itinere et ibat per agrum. Quam cum verberaret Balaam et vellet ad semitam reducere,

24. Anðeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, meðu vinogradima, a bijaše ograda i s ove i s one strane.

24. stetit angelus Domini in angustiis duarum maceriarum, quibus vineae cingebantur.

25. Magarica, spazivši Jahvina anðela, stisne se uza zid i o zid pritisne Bileamovu nogu. On je opet poèe tuæi.

25. Quem videns asina iunxit se parieti et attrivit sedentis pedem. At ille iterum verberabat eam;

26. Anðeo Jahvin poðe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo prostora da se provuèe ni desno ni lijevo.

26. et angelus Domini iterum transiens ad locum angustum, ubi nec ad dexteram nec ad sinistram poterat deviare, obvius stetit.

27. Kad je magarica ugledala Jahvina anðela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poèe tuæi magaricu štapom.

27. Cumque vidisset asina stantem angelum Domini, concidit sub pedibus sedentis; qui iratus vehementius caedebat fuste latera eius.

28. Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: "Što sam ti uèinila da si me tukao tri puta?"

28. Aperuitque Dominus os asinae, et locuta est: “Quid feci tibi? Cur percutis me ecce iam tertio?”.

29. Bileam odgovori magarici: "Što sa mnom zbijaš šalu! Da mi je maè u ruci, sad bih te ubio!"

29. Respondit Balaam: “Quia illusisti mihi. Utinam haberem gladium, ut te interficerem!”.

30. A magarica uzvrati Bileamu: "Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obièavala ovako?" - "Nisi!" - odgovori on.

30. Dixit asina: “Nonne animal tuum sum, cui semper sedere consuevisti usque in praesentem diem? Dic quid simile umquam fecerim tibi”. At ille ait: “Numquam”.

31. Tada Jahve otvori oèi Bileamu i on opazi anðela Jahvina kako stoji na putu s golim maèem u ruci. Pognu on glavu i pade nièice.

31. Protinus aperuit Dominus oculos Balaam, et vidit angelum Domini stantem in via, evaginato gladio in manu eius; adoravitque eum pronus in terram.

32. Onda æe mu anðeo Jahvin: "Zašto si tukao svoju magaricu veæ tri puta? TÓa ja sam istupio da te sprijeèim, jer te put meni naoèigled vodi u propast.

32. Cui angelus Domini: “Cur, inquit, tertio verberas asinam tuam? Ego veni, ut adversarer tibi, quia perversa est via tua mihique contraria.

33. Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije uklanjala, veæ bih te ubio, a nju ostavio na životu."

33. Et videns me asina declinavit ter a me; nisi declinasset, te occidissem et illam vivam reliquissem”.

34. Onda æe Bileam anðelu Jahvinu: "Sagriješio sam! Nisam znao da ti preda mnom stojiš na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oèima, ja æu se vratiti."

34. Dixit Balaam: “Peccavi nesciens quod tu stares contra me in via; et nunc, si displicet tibi, revertar”.

35. Ali anðeo Jahvin odvrati Bileamu: "Idi s tim ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem." Tako Bileam ode s Balakovim knezovima.

35. Ait angelus Domini: “Vade cum istis et cave, ne aliud, quam praecepero tibi, loquaris”. Ivit igitur cum principibus Balac.

36. Kad je Balak èuo da Bileam dolazi, iziðe mu u susret do grada Moaba što se nalazi na granici Arnona, na kraju podruèja.

36. Quod cum audisset Balac, venisse scilicet Balaam, egressus est in occursum eius in Irmoab, quod situm est in extremis finibus Arnon;

37. "Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Zašto mi nisi došao?" reèe Balak Bileamu. "Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?"

37. dixitque ad Balaam: “Nonne misi nuntios, ut vocarem te? Cur non statim venisti ad me? An quia honorare te nequeo?”.

38. "Evo sam ti došao", reèe Bileam Balaku. "Ali hoæu li ti moæi sada što kazati? Samo što mi Bog stavi na jezik, to æu govoriti."

38. Cui ille respondit: “Ecce adsum; numquid loqui potero aliud, nisi quod Deus posuerit in ore meo?”.

39. Poðe zatim Bileam s Balakom i doðoše u Kirjat Husot.

39. Perrexerunt ergo simul et venerunt in Cariathusoth.

40. Žrtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pruži Bileamu i knezovima koji su ga pratili.

40. Cumque occidisset Balac boves et oves, misit ad Balaam et principes, qui cum eo erant.

41. Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogaše vidjeti krajnji dio naroda.

41. Mane autem facto, duxit eum ad excelsa Baal et intuitus est extremam partem populi.