Hošea, 2

1. "A djece Izraelove bit æe brojem k'o pijeska u moru što se izmjerit' ne može ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat æe ih: 'Sinovi Boga živoga.'

1. Et erit numerus filiorum Israel quasi arena maris, quae sine mensura est et non numerabitur. Et erit: in loco, ubi dicebatur eis: “Non populus meus vos”, dicetur eis: “Filii Dei viventis”.

2. Ujedinit æe se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit æe sebi jednoga glavara i otiæi æe iz zemlje; jer velik æe biti dan jizreelski.

2. Et congregabuntur filii Iudae et filii Israel pariter et ponent sibimet caput unum et ascendent de terra, quia magnus dies Iezrahel.

3. Recite braæi svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.'

3. Dicite fratribus vestris: “Populus meus” et sororibus vestris: “Misericordiam consecuta”.

4. Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek' odbaci od sebe bludnièenja i preljube izmeð' svojih dojki,

4. Contendite adversum matrem vestram; contendite, quoniam ipsa non uxor mea, et ego non vir eius; auferat fornicationes suas a facie sua et adulteria sua de medio uberum suorum,

5. da je golu ne svuèem te uèinim da bude k'o na dan roðenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeðu ne umorim.

5. ne forte exspoliem eam nudam et statuam eam secundum diem nativitatis suae et ponam eam quasi solitudinem et statuam eam velut terram aridam et interficiam eam siti.

6. Ja joj djece neæu milovati, jer djeca su to bludnièka.

6. Et filiorum illius non miserebor, quoniam filii fornicationum sunt,

7. Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zaèe. Da, rekla je: 'Trèat æu za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piæe moje.'

7. quia fornicata est mater eorum, turpiter egit, quae concepit eos; quia dixit: “Vadam post amatores meos, qui dant panes mihi et aquas meas, lanam meam et linum meum, oleum meum et potum meum”.

8. Stoga æu put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne naðe više svojih staza.

8. Propter hoc ecce ego saepiam viam tuam spinis et saepiam eam maceria, et semitas suas non inveniet;

9. I trèat æe za milosnicima, ali ih stiæi neæe, tražit æe ih, al' ih neæe pronaæi. Tada æe reæi: 'Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.'

9. et sequetur amatores suos et non apprehendet eos; et quaeret eos et non inveniet et dicet: “Vadam et revertar ad virum meum priorem, quia bene mihi erat tunc magis quam nunc”.

10. I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega naèiniše baale.

10. Et haec nescivit quia ego dedi ei frumentum et vinum et oleum et argentum multiplicavi ei et aurum, quae fecerunt Baal.

11. Stoga æu uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi èas; oduzet æu svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju;

11. Idcirco convertar et sumam frumentum meum in tempore suo et vinum meum in tempore suo; et auferam lanam meam et linum meum, quae operiebant pudenda eius,

12. sad æu joj otkriti sramotu na oèi njenih milosnika, i nitko je iz moje neæe izbaviti ruke.

12. et nunc revelabo ignominiam eius in oculis amatorum eius, et nullus est qui eruat eam de manu mea.

13. Uèinit æu kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlaðacima, subotama i svim blagdanima njezinim.

13. Et cessare faciam omne gaudium eius, sollemnitatem eius, neomeniam eius, sabbatum eius et omnia festa tempora eius;

14. Opustošit æu joj èokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaæa što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit æu ih u šikarje, i životinje æe ih poljske obrstiti.

14. et corrumpam vineam eius et ficum eius, de quibus dixit: “Mercedes hae meae sunt, quas dederunt mihi amatores mei”. Et ponam eas in saltum, et comedet illas bestia agri.

15. Kaznit æu je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trèala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - rijeè je Jahvina.

15. Et visitabo super eam dies Baalim, quibus accendebat incensum et ornabatur inaure sua et monili suo et ibat post amatores suos, sed mei obliviscebatur, dicit Dominus.

16. Stoga æu je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.

16. Propter hoc ecce ego lactabo eam et ducam eam in solitudinem et loquar ad cor eius;

17. I vratit æu joj ondje njene vinograde, i od Doline æu akorske uèiniti vrata nade. Ondje æe mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.

17. et dabo ei vineas eius ex eodem loco et vallem Achor, portam spei, et respondebit ibi iuxta dies iuventutis suae et iuxta dies ascensionis suae de terra Aegypti.

18. U onaj dan - rijeè je Jahvina - ti æeš me zvati: 'Mužu moj', a neæeš me više zvati: 'Moj Baale.'

18. Et erit: in die illa, ait Dominus, vocabis me: “Vir meus” et non vocabis me ultra: “Baal meus”.

19. Uklonit æu joj iz usta imena baalska i neæe im više ime spominjati.

19. Et auferam nomina Baalim de ore eius, et non recordabitur ultra nominis eorum.

20. U onaj dan, uèinit æu za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, maè i boj istrijebit æu iz zemlje da mirno u njoj poèiva.

20. Et percutiam eis foedus in die illa cum bestia agri et cum volucre caeli et cum reptili terrae; et arcum et gladium et bellum conteram de terra et cubare eos faciam confidenter.

21. Zaruèit æu te sebi dovijeka; zaruèit æu te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi;

21. Et sponsabo te mihi in sempiternum; et sponsabo te mihi in iustitia et iudicio et in misericordia et miserationibus.

22. zaruèit æu te sebi u vjernosti i ti æeš spoznati Jahvu.

22. Et sponsabo te mihi in fide, et cognosces Dominum.

23. U onaj dan - rijeè je Jahvina - odazvat æu se nebesima, a ona æe se zemlji odazvati;

23. Et erit: in illa die exaudiam, dicit Dominus, exaudiam caelos, et illi exaudient terram;

24. zemlja æe se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni æe se odazvati Jizreelu.

24. et terra exaudiet triticum et vinum et oleum, et haec exaudient Iezrahel.

25. I posijat æu ga u zemlji, zamilovat æu Nemilu, Ne-narodu mom reæi æu: 'Ti si narod moj!' a on æe reæi: 'Bože moj!'"

25. Et seminabo eam mihi in terram et miserebor eius, quae fuit “Absque misericordia”;

26.

26. et dicam “Non populo meo”: “Populus meus tu”; et ipse dicet: “Deus meus es tu””.