Joel, 1

1. Rijeè Jahvina koja doðe Joelu, sinu Petuelovu.

1. Verbum Domini, quod factum est ad loel filium Phatuel.

2. Èujte ovo, starci, poèujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca?

2. Audite hoc, senes, et auribus percipite, omnes habitatores terrae, si factum est istud in diebus vestris aut in diebus patrum vestrorum.

3. Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu.

3. Super hoc filiis vestris narrate, et filii vestri filiis suis, et filii eorum generationi alterae.

4. Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac.

4. Residuum erucae comedit locusta, et residuum locustae comedit bruchus, et residuum bruchi comedit gryllus.

5. Probudite se, pijanice, i plaèite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto.

5. Expergiscimini, ebrii, et flete, et ululate, omnes, qui bibitis vinum, propter mustum, quoniam periit ab ore vestro.

6. Jer prekri moju zemlju narod moæan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, oènjaci mu kao u lavice.

6. Gens enim ascendit super terram meam fortis et innumerabilis; dentes eius ut dentes leonis, et molares leaenae sunt ei.

7. Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele.

7. Posuit vineam meam in desertum et ficum meam in lignum confractum; nudans spoliavit eam et proiecit, albi facti sunt rami eius.

8. Plaèite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaruènikom svojim.

8. Plange, quasi virgo accincta sacco super virum pubertatis suae.

9. Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže sveæenici, sluge Jahvine.

9. Periit oblatio et libatio de domo Domini; luxerunt sacerdotes ministri Domini.

10. Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje.

10. Depopulata est regio; luxit humus, quoniam devastatum est triticum, defecit mustum, elanguit oleum.

11. Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za jeèmom, jer propade žetva poljska.

11. Confundemini, agricolae, ululate, vinitores, super frumento et hordeo, quia periit messis agri.

12. Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti izmeðu sinova ljudskih.

12. Vinea exaruit, et ficus elanguit, malogranatum et palma et malum et omnia ligna agri aruerunt, quia evanuit gaudium a filiis hominum.

13. Sveæenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, narièite! Doðite, prenoæite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice!

13. Accingite vos et plangite, sacerdotes; ululate, ministri altaris. Ingredimini, cubate in sacco, ministri Dei mei, quoniam interiit de domo Dei vestri oblatio et libatio.

14. Naredite sveti post, proglasite zbor sveèani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuæu Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:

14. Sanctificate ieiunium, vocate coetum, congregate senes, omnes habitatores terrae in domum Dei vestri, et clamate ad Dominum:

15. "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.

15. “Heu diei! Quia prope est dies Domini, et quasi vastitas a potente veniet.

16. Ne išèeznu li hrana pred našim oèima? Nije li nestalo radosti i sreæe iz Doma Boga našega?

16. Numquid non coram oculis vestris alimenta perierunt, de domo Dei nostri laetitia et exsultatio?”.

17. Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta.

17. Computruerunt semina subtus glebas suas, demolita sunt horrea, dissipatae sunt apothecae, eo quod exaruit triticum.

18. Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Èak i stada ovaca kaznu podnose.

18. Quid ingemuit animal, perterrita sunt armenta boum, quia non est pascua eis? Sed et greges pecorum disperierunt.

19. Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska.

19. Ad te, Domine, clamo, quia ignis comedit pascua deserti, et flamma succendit omnia ligna agri.

20. Èak i zvijeri èeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske.

20. Sed et bestiae agri suspirant ad te, quoniam exsiccati sunt fontes aquarum, et ignis devoravit pascua deserti.