Evanðelje po Luki, 18

1. Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

1. Dicebat autem parabolam ad illos, quoniam oportet semper orare et non deficere,

2. "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

2. dicens: “Iudex quidam erat in quadam civitate, qui Deum non timebat et hominem non reverebatur.

3. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'

3. Vidua autem erat in civitate illa et veniebat ad eum dicens: “Vindica me de adversario meo”.

4. No on ne htjede zadugo. Napokon reèe u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,

4. Et nolebat per multum tempus; post haec autem dixit intra se: “Etsi Deum non timeo nec hominem revereor,

5. jer mi udovica ova dodijava, obranit æu je da vjeèno ne dolazi muèiti me.'"

5. tamen quia molesta est mihi haec vidua, vindicabo illam, ne in novissimo veniens suggillet me””.

6. Nato reèe Gospodin: "Èujte što govori nepravedni sudac!

6. Ait autem Dominus: “Audite quid iudex iniquitatis dicit;

7. Neæe li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noæ vape k njemu sve ako i odgaða stvar njihovu?

7. Deus autem non faciet vindictam electorum suorum clamantium ad se die ac nocte, et patientiam habebit in illis?

8. Kažem vam, ustat æe žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Èovjeèji doðe, hoæe li naæi vjere na zemlji?"

8. Dico vobis: Cito faciet vindictam illorum. Verumtamen Filius hominis veniens, putas, inveniet fidem in terra?”.

9. Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reèe zatim ovu prispodobu:

9. Dixit autem et ad quosdam, qui in se confidebant tamquam iusti et aspernabantur ceteros, parabolam istam:

10. "Dva èovjeka uziðoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.

10. “Duo homines ascenderunt in templum, ut orarent: unus pharisaeus et alter publicanus.

11. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'

11. Pharisaeus stans haec apud se orabat: “Deus, gratias ago tibi, quia non sum sicut ceteri hominum, raptores, iniusti, adulteri, velut etiam hic publicanus;

12. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'

12. ieiuno bis in sabbato, decimas do omnium, quae possideo”.

13. A carinik, stojeæi izdaleka, ne usudi se ni oèiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreæi: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'

13. Et publicanus a longe stans nolebat nec oculos ad caelum levare, sed percutiebat pectus suum dicens: “Deus, propitius esto mihi peccatori”.

14. Kažem vam: ovaj siðe opravdan kuæi svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen; a koji se ponizuje, bit æe uzvišen."

14. Dico vobis: Descendit hic iustificatus in domum suam ab illo. Quia omnis, qui se exaltat, humiliabitur; et, qui se humiliat, exaltabitur”.

15. A donosili mu i dojenèad da ih se dotakne. Vidjevši to, uèenici im branili.

15. Afferebant autem ad illum et infantes, ut eos tangeret; quod cum viderent, discipuli increpabant illos.

16. A Isus ih dozva i reèe: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni i ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje."

16. Iesus autem convocans illos dixit: “Sinite pueros venire ad me et nolite eos vetare; talium est enim regnum Dei.

17. "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi."

17. Amen dico vobis: Quicumque non acceperit regnum Dei sicut puer, non intrabit in illud”.

18. I upita ga neki uglednik: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?"

18. Et interrogavit eum quidam princeps dicens: “Magister bone, quid faciens vitam aeternam possidebo?”.

19. Reèe mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.

19. Dixit autem ei Iesus: “Quid me dicis bonum? Nemo bonus nisi solus Deus.

20. Zapovijedi znaš: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Poštuj oca svoga i majku!"

20. Mandata nosti: non moechaberis, non occides, non furtum facies, non falsum testimonium dices, honora patrem tuum et matrem”.

21. A onaj æe: "Sve sam to èuvao od mladosti."

21. Qui ait: “Haec omnia custodivi a iuventute”.

22. Èuvši to, Isus mu reèe: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom."

22. Quo audito, Iesus ait ei: “Adhuc unum tibi deest: omnia, quaecumque habes, vende et da pauperibus et habebis thesaurum in caelo: et veni, sequere me”.

23. Kad je on to èuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.

23. His ille auditis, contristatus est, quia dives erat valde.

24. Vidjevši ga, reèe Isus: "Kako li je teško imuænicima u kraljevstvo Božje!

24. Videns autem illum Iesus tristem factum dixit: “Quam difficile, qui pecunias habent, in regnum Dei intrant.

25. Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

25. Facilius est enim camelum per foramen acus transire, quam divitem intrare in regnum Dei”.

26. Koji su to èuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"

26. Et dixerunt, qui audiebant: “Et quis potest salvus fieri?”.

27. A on æe: "Što je nemoguæe ljudima, moguæe je Bogu."

27. Ait autem illis: “Quae impossibilia sunt apud homi nes, possibilia sunt apud Deum”.

28. Nato reèe Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i poðosmo za tobom."

28. Ait autem Petrus: “Ecce nos dimisimus nostra et secuti sumus te”.

29. Isus æe im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuæu, ili ženu, ili braæu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,

29. Qui dixit eis: “Amen dico vobis: Nemo est, qui reliquit domum aut uxorem aut fratres aut parentes aut filios propter regnum Dei,

30. a da ne bi primio mnogostruko veæ u ovom vremenu, i u buduæem vijeku život vjeèni."

30. et non recipiat multo plura in hoc tempore et in saeculo venturo vitam aeternam”.

31. I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reèe im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Èovjeèjem ispunit æe se sve što su napisali proroci:

31. Assumpsit autem Duodecim et ait illis: “Ecce ascendimus Ierusalem, et consummabuntur omnia, quae scripta sunt per Prophetas de Filio hominis:

32. doista, bit æe predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

32. tradetur enim gentibus et illudetur et contumeliis afficietur et conspuetur;

33. i pošto ga izbièuju, ubit æe ga, ali on æe treæi dan ustati."

33. et, postquam flagellaverint, occident eum, et die tertia resurget”.

34. No oni ništa od toga ne razumješe. Te im rijeèi bijahu skrivene i ne shvaæahu što bijaše reèeno.

34. Et ipsi nihil horum intellexerunt; et erat verbum istud absconditum ab eis, et non intellegebant, quae dicebantur.

35. A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

35. Factum est autem, cum appropinquaret Iericho, caecus quidam sedebat secus viam mendicans.

36. Èuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

36. Et cum audiret turbam praetereuntem, interrogabat quid hoc esset.

37. Rekoše mu: "Isus Nazareæanin prolazi."

37. Dixerunt autem ei: “Iesus Nazarenus transit”.

38. Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"

38. Et clamavit dicens: “Iesu, fili David, miserere mei!”.

39. Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jaèe vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

39. Et qui praeibant, increpabant eum, ut taceret; ipse vero multo magis clamabat: “Fili David, miserere mei!”.

40. Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

40. Stans autem Iesus iussit illum adduci ad se. Et cum appropinquasset, interrogavit illum:

41. "Što hoæeš da ti uèinim?" A on æe: "Gospodine, da progledam."

41. “Quid tibi vis faciam?”. At ille dixit: “Domine, ut videam”.

42. Isus æe mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."

42. Et Iesus dixit illi: “Respice! Fides tua te salvum fecit”. 43 Et confestim vidit et sequebatur illum magnificans Deum. Et omnis plebs, ut vidit, dedit laudem Deo.

43. I umah progleda i uputi se za njim slaveæi Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

43.