Evanðelje po Luki, 15
1. Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju.
1. Erant autem appropinquan tes ei omnes publicani et pec catores, ut audirent illum.
2. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima."
2. Et murmurabant pharisaei et scribae dicentes: “Hic peccatores recipit et manducat cum illis”.
3. Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
3. Et ait ad illos parabolam istam dicens:
4. "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poðe za izgubljenom dok je ne naðe?
4. “Quis ex vobis homo, qui habet centum oves et si perdiderit unam ex illis, nonne dimittit nonaginta novem in deserto et vadit ad illam, quae perierat, donec inveniat illam?
5. A kad je naðe, stavi je na ramena sav radostan
5. Et cum invenerit eam, imponit in umeros suos gaudens
6. pa došavši kuæi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh ovcu svoju izgubljenu.'
6. et veniens domum convocat amicos et vicinos dicens illis: “Congratulamini mihi, quia inveni ovem meam, quae perierat”.
7. Kažem vam, tako æe na nebu biti veæa radost zbog jednog obraæena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraæenja."
7. Dico vobis: Ita gaudium erit in caelo super uno peccatore paenitentiam agente quam super nonaginta novem iustis, qui non indigent paenitentia.
8. "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuæu i brižljivo pretraži dok je ne naðe?
8. Aut quae mulier habens drachmas decem, si perdiderit drachmam unam, nonne accendit lucernam et everrit domum et quaerit diligenter, donec inveniat?
9. A kad je naðe, pozove prijateljice i susjede pa æe im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh drahmu što je bijah izgubila.'
9. Et cum invenerit, convocat amicas et vicinas dicens: “Congratulamini mihi, quia inveni drachmam, quam perdideram”.
10. Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božjim zbog jednog obraæena grešnika."
10. Ita dico vobis: Gaudium fit coram angelis Dei super uno peccatore paenitentiam agente”.
11. I nastavi: "Èovjek neki imao dva sina.
11. Ait autem: “Homo quidam habebat duos filios.
12. Mlaði reèe ocu: 'Oèe, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje.
12. Et dixit adulescentior ex illis patri: “Pater, da mihi portionem substantiae, quae me contingit”. Et divisit illis substantiam.
13. Nakon nekoliko dana mlaði sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeæi razvratno."
13. Et non post multos dies, congregatis omnibus, adulescentior filius peregre profectus est in regionem longinquam et ibi dissipavit substantiam suam vivendo luxuriose.
14. "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poèe oskudijevati.
14. Et postquam omnia consummasset, facta est fames valida in regione illa, et ipse coepit egere.
15. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.
15. Et abiit et adhaesit uni civium regionis illius, et misit illum in villam suam, ut pasceret porcos;
16. Želio se nasititi rogaèima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao."
16. et cupiebat saturari de siliquis, quas porci manducabant, et nemo illi dabat.
17. "Došavši k sebi, reèe: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
17. In se autem reversus dixit: “Quanti mercennarii patris mei abundant panibus, ego autem hic fame pereo.
18. Ustat æu, poæi svomu ocu i reæi mu: 'Oèe, sagriješih protiv Neba i pred tobom!
18. Surgam et ibo ad patrem meum et dicam illi: Pater, peccavi in caelum et coram te
19. Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'"
19. et iam non sum dignus vocari filius tuus; fac me sicut unum de mercennariis tuis”.
20. "Usta i poðe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrèa, pade mu oko vrata i izljubi ga.
20. Et surgens venit ad patrem suum. Cum autem adhuc longe esset, vidit illum pater ipsius et misericordia motus est et accurrens cecidit supra collum eius et osculatus est illum.
21. A sin æe mu: 'Oèe! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.'
21. Dixitque ei filius: “Pater, peccavi in caelum et coram te; iam non sum dignus vocari filius tuus”.
22. A otac reèe slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuæu na noge!
22. Dixit autem pater ad servos suos: “Cito proferte stolam primam et induite illum et date anulum in manum eius et calceamenta in pedes
23. Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo
23. et adducite vitulum saginatum, occidite et manducemus et epulemur,
24. jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i naðe se!' I stadoše se veseliti."
24. quia hic filius meus mortuus erat et revixit, perierat et inventus est”. Et coeperunt epulari.
25. "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kuæi, zaèu svirku i igru
25. Erat autem filius eius senior in agro et, cum veniret et appropinquaret domui, audivit symphoniam et choros
26. pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.
26. et vocavit unum de servis et interrogavit quae haec essent.
27. A ovaj æe mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava doèeka.'
27. Isque dixit illi: “Frater tuus venit, et occidit pater tuus vitulum saginatum, quia salvum illum recepit”.
28. A on se rasrdi i ne htjede uæi. Otac tada iziðe i stane ga nagovarati.
28. Indignatus est autem et nolebat introire. Pater ergo illius egressus coepit rogare illum.
29. A on æe ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.
29. At ille respondens dixit patri suo: “Ecce tot annis servio tibi et numquam mandatum tuum praeterii, et numquam dedisti mihi haedum, ut cum amicis meis epularer;
30. A kada doðe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
30. sed postquam filius tuus hic, qui devoravit substantiam tuam cum meretricibus, venit, occidisti illi vitulum saginatum”.
31. Nato æe mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
31. At ipse dixit illi: “Fili, tu semper mecum es, et omnia mea tua sunt;
32. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i naðe se!'"
32. epulari autem et gaudere oportebat, quia frater tuus hic mortuus erat et revixit, perierat et inventus est””.
