Daniel, 13

1. U Babilonu življaše neki èovjek po imenu Jojakim.

1. Et erat vir habitans in Ba bylone, et nomen eius Ioa chim;

2. On se oženi Suzanom, kæerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom.

2. et accepit uxorem nomine Susannam, filiam Helciae, pulchram nimis et timentem Dominum;

3. Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kæer po Zakonu Mojsijevu.

3. parentes enim illius, cum essent iusti, erudierunt filiam suam secundum legem Moysis.

4. Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuæu imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih.

4. Erat autem Ioachim dives valde, et erat ei pomerium vicinum domui suae; et ad ipsum confluebant Iudaei, eo quod esset honorabilior omnium.

5. One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reèe Gospod: "Bezakonje izaðe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljaèima naroda."

5. Et constituti sunt de populo duo senes iudices in anno illo, de quibus locutus est Dominus quia egressa est iniquitas de Babylone a senibus iudicibus, qui videbantur regere populum.

6. Ovi posjeæivahu kuæu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraæahu se njima.

6. Isti frequentabant domum Ioachim, et veniebant ad eos omnes, qui habebant iudicia.

7. Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža.

7. Cum autem populus revertisset per meridiem, ingrediebatur Susanna et deambulabat in pomerio viri sui.

8. Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe.

8. Et videbant eam duo senes cotidie ingredientem et deambulantem et facti sunt in concupiscentia eius

9. Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oèi od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove.

9. et everterunt sensum suum et declinaverunt oculos suos, ut non viderent caelum neque recordarentur iudiciorum iustorum.

10. Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,

10. Erant ergo ambo vulnerati amore eius nec indicaverunt sibi vicissim dolorem suum;

11. jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,

11. erubescebant enim indicare concupiscentiam suam, volentes concumbere cum ea.

12. ali su živo nastojali da je svaki dan vide.

12. Et observabant cotidie sollicitius videre eam. Dixitque alter ad alterum:

13. Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kuæi, doba je ruèku." I svaki ode na svoju stranu,

13. “Eamus domum, quia prandi hora est”. Et egressi recesserunt a se.

14. ali se vratiše i naðoše na istom mjestu. Ispitujuæi se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateæi Suzanu samu.

14. Cumque revertissent, venerunt in unum et, sciscitantes ab invicem causam, confessi sunt concupiscentiam suam; et tunc in commune statuerunt tempus, quando eam possent invenire solam.

15. I dok su tako vrebali zgodan dan, uðe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruæe.

15. Factum est autem, cum observarent diem aptum, ingressa est aliquando sicut heri et nudiustertius cum duabus solis puellis voluitque lavari in pomerio, aestus quippe erat.

16. Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu.

16. Et non erat ibi quisquam, praeter duos senes absconditos et contemplantes eam.

17. Ona reèe djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuèajte vrtna vrata da se okupam!"

17. Dixit ergo puellis: “Afferte mihi oleum et smegmata et ostia pomerii claudite, ut laver”.

18. One uèine kako im zapovjedi: zakljuèaše vrtna vrata te iziðoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.

18. Et fecerunt, sicut praeceperat; clauseruntque ostia pomerii et egressae sunt per posticium, ut afferrent, quae iusserat; nesciebantque senes intus esse absconditos.

19. Èim djevojke izaðoše, oni ustadoše i pritrèaše k njoj.

19. Cum autem egressae essent puellae, surrexerunt duo senes et accurrerunt ad eam et dixerunt:

20. "Evo, rekoše, vrtna su vrata zakljuèana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša!

20. “Ecce ostia pomerii clausa sunt, et nemo nos videt, et in concupiscentia tui sumus; quam ob rem assentire nobis et commiscere nobiscum.

21. Ako li neæeš, mi æemo protiv tebe svjedoèiti da je neki mladiæ bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke."

21. Quod si nolueris, dicemus testimonium contra te, quod fuerit tecum iuvenis et ob hanc causam emiseris puellas a te”.

22. Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uèinim li to, smrt me èeka; ne uèinim li, neæu vam ruci umaæi.

22. Ingemuit Susanna et ait: “Angustiae sunt mihi undique: si enim hoc egero, mors mihi est; si autem non egero, non effugiam manus vestras;

23. Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom."

23. sed melius mihi est absque opere incidere in manus vestras quam peccare in conspectu Domini”.

24. I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju,

24. Et exclamavit voce magna Susanna; exclamaverunt autem et senes adversus eam,

25. a jedan potrèa i otvori vrtna vrata.

25. et, cum cucurrisset unus, aperuit ostia pomerii.

26. Kad ukuæani èuše krikove u vrtu, dotrèaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo.

26. Cum ergo audissent clamorem in pomerio famuli domus, irruerunt per posticam, ut viderent quidnam esset ei.

27. Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne èu.

27. Postquam autem senes locuti sunt sermones suos, erubuerunt servi vehementer, quia numquam dictus fuerat sermo huiuscemodi de Susanna. Et factum est die crastina,

28. Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Doðoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte.

28. cum venisset populus ad virum eius Ioachim, venerunt et duo presbyteri pleni iniqua cogitatione adversum Susannam, ut interficerent eam;

29. Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kæer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju.

29. et dixerunt coram populo: “Mittite ad Susannam, filiam Helciae, quae est uxor Ioachim”; et miserunt.

30. Ona doðe sa svojim roditeljima, djecom i svim roðacima.

30. Et venit cum parentibus et filiis et universis cognatis suis.

31. A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika.

31. Porro Susanna erat delicata nimis et pulchra specie.

32. Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote.

32. At iniqui illi iusserunt, ut discooperiretur — erat enim cooperta — ut satiarentur decore eius.

33. Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.

33. Flebant igitur sui et omnes, qui videbant eam.

34. Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu.

34. Consurgentes autem duo presbyteri in medio populi, posuerunt manus super caput eius;

35. Ona plaèuæi, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.

35. quae flens suspexit ad caelum: erat enim cor eius fiduciam habens in Domino.

36. Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uðe ona sa dvije djevojke, zakljuèa vrtna vrata i otpusti djevojke.

36. Et dixerunt presbyteri: “Cum deambularemus in pomerio soli, ingressa est haec cum duabus puellis et clausit ostia pomerii et dimisit puellas;

37. Priðe k njoj mladiæ koji bijaše skriven i leže s njom.

37. venitque ad eam adulescens, qui erat absconditus, et concubuit cum ea.

38. Mi bijasmo u kutu vrta; videæi to bezakonje, potrèasmo k njima.

38. Porro nos cum essemus in angulo pomerii, videntes iniquitatem cucurrimus ad eos et vidimus eos commisceri.

39. Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiæa jer bijaše jaèi od nas pa otvori vrata i pobježe.

39. Et illum quidem non quivimus comprehendere, quia fortior nobis erat et, apertis ostiis, exilivit.

40. Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše.

40. Hanc autem cum apprehendissemus, interrogavimus, quisnam esset adulescens, et noluit indicare nobis. Huius rei testes sumus”.

41. Ne htjede nam kazati. Za to svjedoèimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.

41. Credidit eis multitudo quasi senibus populi et iudicibus, et condemnaverunt eam ad mortem.

42. Suzana povika iza glasa: "Bože vjeèni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude,

42. Exclamavit autem voce magna Susanna et dixit: “Deus aeterne, qui absconditorum es cognitor, qui nosti omnia antequam fiant,

43. ti znadeš da su lažno svjedoèili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne uèinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene."

43. tu scis quoniam falsum contra me tulerunt testimonium; et ecce morior, cum nihil horum fecerim, quae isti malitiose composuerunt adversum me”.

44. Gospod usliši njezin vapaj.

44. Exaudivit autem Dominus vocem eius.

45. Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momèiæa Daniela.

45. Cumque duceretur ad mortem, suscitavit Deus spiritum sanctum pueri iunioris, cuius nomen Daniel;

46. On povika iza glasa: "Ja sam èist od krvi njezine!"

46. et exclamavit voce magna: “Innocens ego sum a sanguine huius”.

47. Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?"

47. Et conversus omnis populus ad eum dixit: “Quis est iste sermo, quem tu locutus es?”.

48. Stade posred njih i reèe: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kæer Izraelovu?

48. Qui cum staret in medio eorum, ait: “Sic fatui, filii Israel? Non iudicantes neque, quod verum est, cognoscentes, condemnastis filiam Israel!

49. Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedoèiše protiv nje."

49. Revertimini ad iudicium, quia falsum testimonium locuti sunt adversum eam”.

50. Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Doði, sjedni meðu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!"

50. Reversus est ergo omnis populus cum festinatione, et dixerunt ei senes: “Veni et sede in medio nostrum et indica nobis, quia tibi dedit Deus honorem senectutis”.

51. Tada im reèe Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja æu ih ispitati."

51. Et dixit ad eos Daniel: “Separate illos ab invicem procul, et diiudicabo eos”.

52. Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reèe mu: "Stari zlikovèe, sada doðoše na te grijesi koje nekoæ uèini,

52. Cum ergo divisi essent alter ab altero, vocavit unum de eis et dixit ad eum: “Inveterate dierum malorum, nunc venerunt peccata tua, quae operabaris prius,

53. donoseæi nepravedne presude, osuðujuæi nedužne i oslobaðajuæi krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.'

53. iudicans iudicia iniusta, innocentes opprimens et dimittens noxios, dicente Domino: “Innocentem et iustum non interficies”.

54. Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom."

54. Nunc ergo, si vidisti eam, dic sub qua arbore videris eos loquentes sibi”. Qui ait: “Sub schino”.

55. Daniel reèe: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anðeo je Božji veæ dobio od Boga zapovijed da te rasijeèe po sredini."

55. Dixit autem Daniel: “Recte mentitus es in caput tuum; ecce enim angelus Dei, accepta sententia a Deo, scindet te medium”.

56. I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reèe: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!

56. Et amoto eo, iussit adduci alium et dixit ei: “Semen Chanaan et non Iudae, species decepit te, et concupiscentia subvertit cor tuum.

57. Ovako ste radili sa kæerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kæi Judina ne podloži vašem bezakonju.

57. Sic faciebatis filiabus Israel, et illae timentes loquebantur vobis, sed non filia Iudae sustinuit iniquitatem vestram.

58. Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom."

58. Nunc ergo dic mihi sub qua arbore comprehenderis eos colloquentes sibi”. Qui ait: “Sub prino”.

59. Daniel mu reèe: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anðeo Božji èeka s maèem u ruci da te rasijeèe po sredini te vas obojicu zatre."

59. Dixit autem ei Daniel: “Recte mentitus es et tu in caput tuum; manet enim angelus Dei, gladium habens, ut secet te medium et interficiat vos”.

60. Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju.

60. Exclamavit itaque omnis coetus voce magna et benedixerunt Deo, qui salvat sperantes in se.

61. I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedoèenje.

61. Et consurrexerunt adversum duos presbyteros — convicerat enim eos Daniel ex ore suo falsum dixisse testimonium — feceruntque eis, sicut male egerant adversum proximum,

62. I uèiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.

62. ut facerent secundum legem Moysis; et interfecerunt eos, et salvatus est sanguis innoxius in die illa.

63. Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini roðaci, što se na njoj ne naðe ništa sramotno.

63. Helcias autem et uxor eius laudaverunt Deum pro filia sua Susanna, cum Ioachim marito eius et cognatis omnibus, quia non esset inventa in ea res turpis.

64. I od onoga dana Daniel postade velik u oèima naroda.

64. Daniel autem factus est magnus in conspectu populi a die illa et deinceps.