Found 1414 Results for: svoje

  • I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih službenika izluèi glavnog peharnika i glavnog pekara. (Knjiga Postanka 40, 20)

  • Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti. (Knjiga Postanka 41, 8)

  • Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. (Knjiga Postanka 41, 10)

  • Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje njegova sna. (Knjiga Postanka 41, 12)

  • Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. (Knjiga Postanka 41, 42)

  • Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." (Knjiga Postanka 41, 44)

  • Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom." (Knjiga Postanka 41, 51)

  • Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande. (Knjiga Postanka 42, 26)

  • Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac. (Knjiga Postanka 42, 35)

  • i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. (Knjiga Postanka 43, 21)

  • Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su èuli da æe ondje ruèati. (Knjiga Postanka 43, 25)

  • Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" (Knjiga Postanka 43, 29)


“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina