Found 1414 Results for: svoje

  • Tako Hamor i njegov sin Šekem doðu u svoje gradsko vijeæe i obrate se svojim sugraðanima ovako: (Knjiga Postanka 34, 20)

  • "Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kæeri sebi za žene, a njima davati svoje. (Knjiga Postanka 34, 21)

  • Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. (Knjiga Postanka 36, 6)

  • Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. (Knjiga Postanka 37, 25)

  • I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. (Knjiga Postanka 37, 34)

  • Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braæe te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira. (Knjiga Postanka 38, 1)

  • Dugo vremena poslije toga umre Šuina kæi, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. (Knjiga Postanka 38, 12)

  • Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovièko ruho. (Knjiga Postanka 38, 19)

  • I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit. (Knjiga Postanka 39, 6)

  • zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. (Knjiga Postanka 39, 14)

  • Kad je njegov gospodar èuo pripovijest svoje žene koja reèe: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se. (Knjiga Postanka 39, 19)

  • obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnièenici - usnu san jedne te iste noæi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje znaèenje. (Knjiga Postanka 40, 5)


“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina