1 Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgaè poslije jematve: nema bobice grožða da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim!
2 Vjernici su išèezli iz zemlje: nijednog pravednika meðu ljudima! Svi vrebaju za krvoproliæem, svaki svome bratu mrežu postavlja.
3 Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odluèuje.
4 I najbolji meðu njima je kao trn, najpravedniji kao draèa živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.
5 Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš.
6 Jer sin svoga oca zlostavlja, kæerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukuæanin.
7 A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, èekam na Boga koji spasava, Bog moj mene æe uslišati.
8 Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat æu; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja.
8 Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju?
9 Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest æe me na svjetlost, gledat æu pravednost njegovu.
10 Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida æe se pokriti ona koja mi je govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje æe se oèi naslaðivati kad je ugledam: ona æe biti zgažena kao blato na putu.
11 Dolazi dan kad æe se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko æe se prostirati tvoje granice!
12 Toga dana dolazit æe k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore.
13 Zemlja æe postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih.
14 Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voænjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane!
15 Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam èudesa!
16 Narodi æe ih vidjeti i bit æe posramljeni uza svu silu svoju; stavit æe ruku na usta i uši æe im oglušiti.
17 Lizat æe prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Iziæi æe dršæuæi iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom.
19 Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opaèine, baci na dno mora sve grijehe naše!
20 Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.
Versículos relacionados com Mihej, 7:
Poglavlje 7 Micaha bavi se korupcijom naroda Izraela i nadom u otkupljenje kroz Božju milost. Micah poziva na pravdu, ukazujući na licemjerje i nepoštenost onih na pozicijama moći. Zatim se okrene Bogu, vjerujući svojoj dobroti i obećanjima o oproštenju i obnovi. Ispod je pet stihova povezanih s temama poglavlja:
Izaija 1,18: "Dođite, i neka, recimo Gospodu," čak i ako su vaši grijesi poput grimiznog, oni će postati bijeli poput snijega; čak i ako su crveni kao Carmesim, postat će poput bijele vune. " Ovaj stih govori o obećanju oproštenja i čistoće koje Bog nudi svom narodu, čak i ako su mu grijesi ozbiljni.
Psalam 103:8-10: "Gospodin je milosrdan i suosjećajan, strpljiv i pun ljubavi. Ne optužuje ili zauvijek ogorčen; ne tretira nas kao naše grijehe niti se vraćamo na svoje bezakonje." Ovaj psalam opisuje Božju dobrotu i milost, koja nas ne tretira onako kako zaslužujemo, već nudi oprost i ljubav.
Izreke 28:13: "Što pokriva vaše prijestupe, nikada neće napredovati, ali ono što ih priznaje i dostići će milost." Ovaj stih govori o važnosti priznanja naših grijeha i traženja oproštenja, umjesto da ih pokušava sakriti ili opravdati.
Jeremija 31:34: "Nitko drugi neće naučiti vašeg susjeda, niti vašeg brata, rekavši:" Znajte Gospoda ", jer će me svi znati od najmanjeg do najvećeg", kaže Gospod. Jer ću oprostiti njihovu zloću i više se ne sjećam njihovih grijeha. "Ovaj stih govori o Božjem obećanju da će oprostiti i zaboraviti naše grijehe, čineći nas istinski svojim ljudima.
Efežanima 2:8-9: "Jer se milošću spašavaš, vjerom; a to ne dolazi od vas, to je Božji dar. To ne dolazi iz djela, tako da nitko ne može slaviti." Ovaj stih govori o spasenju milošću Božjom, a ne zbog naših vlastitih djela ili zasluga. To nas podsjeća da su otkupljenje i oprost darovi od Boga njegovom narodu, a ne nešto što možemo dobiti ili zaslužiti.
Chapters: