Catholic Bible
 

Knjiga o Jobu, 2

11. U to èuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odluèiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.

Verses related to Knjiga o Jobu, 2:

Poglavlje 2 odnosi se na nastavak Jobove povijesti patnje, gdje ga pogodi bolna i oslabljujuća bolest. Ipak, on ostaje vjeran Bogu i odbija ga proklinjati. Ispod je pet stihova iz drugih biblijskih knjiga koje se odnose na teme obuhvaćene u Jobu 2:

Psalam 41:3: "Gospodin će vas održati u vašem krevetu od bolesti, a bolest će vas vratiti." Ovaj stih govori o Božjoj brizi s onima koji su bolesni, što je relevantno za situaciju posla, koji je patio od bolne bolesti.

2. Korinćanima 12:7: "I tako da me ne bih naučio s veličinom Otkrivenja, stavio sam trn u tijelu, glasnik Sotone, da se udarim, tako da me to neće uzvisiti." Pavao govori o "trnu u tijelu" koji mu je dat kao sredstvo da ga drži poniznim, a to se može smatrati slično Jobovoj patnji.

Jakov 5,11: "Evo, blagoslovili smo oni koji su pretrpjeli. Čuli ste što je strpljenje posla i vidjeli kraj koji mu je Gospodin dao; jer je Gospodin pun milosrđa i suosjećajan." Ovaj stih izravno se upućuje na Job i njegovo strpljenje usred patnje i pokazuje kako kršćani cijene ovu kvalitetu.

Mudre izreke 3:11-12: "Moj sin, Gospodinova korekcija, niti se obeshrabruje, a ne obeshrabriti se kad ga, po njemu, ukori. Za Gospodin ukorio koga, kao Otac, voli Sinu kome Želi dobro. " Ovaj stih govori o božanskoj korekciji, što može uključivati ​​patnju i suđenja. To je relevantno za priču o poslu, koju testira Bog.

Rimljanima 8:28: "Znamo da sve stvari surađuju za dobro onih koji vole Boga, onih koji se nazivaju prema svojoj svrsi." Ovaj stih govori o tome kako Bog može čak koristiti patnju za dobro onih koji ga vole i služe. To je relevantno za situaciju posla, koja se testira u njegovoj vjernosti Bogu.





“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina