Knjiga o Jobu, 26
1. Job progovori i reèe:
2. "Kako dobro znadeš pomoæi nemoænom i mišicu iznemoglu poduprijeti!
3. Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.
4. Kome li si ove uputio rijeèi i koji duh je iz tebe govorio?"
5. Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršæu i nemani njine.
6. Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.
7. On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.
8. On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.
9. On zastire puno lice mjeseèevo razastiruæi svoj oblak preko njega.
10. On je na vodi oznaèio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine poèinju.
11. Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.
12. Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošæu.
13. Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.
14. Sve to samo djeliæ je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi èujemo. Ali tko æe shvatit' grom njegove moæi?"
