1 Tada zagraja sva zajednica i poèe vikati. I te noæi narod plakaše.
2 Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreæe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!
3 Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maèa a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!"
4 Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi voðu i vratimo se u Egipat!"
5 Mojsije i Aron padoše nièice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom.
6 A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meðu onima što su izviðali zemlju, razderaše svoju odjeæu.
7 Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra.
8 Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu æe nas zemlju dovesti i dat æe nam je. To je zemlja u kojoj teèe med i mlijeko.
9 Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!"
10 I dok je sva zajednica veæ mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.
11 Tada reèe Mojsiju: "Dokle æe me taj narod prezirati? Dokle mi neæe vjerovati unatoè svim znamenjima što sam ih meðu njima izvodio?
12 Udarit æu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe æu uèiniti narod veæi i moæniji od njega."
13 Onda Mojsije reèe Jahvi: "Egipæani su shvatili da si ti, svojom moæi, izveo ovaj narod izmeðu njih.
14 Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Veæ su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oèituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoæ u stupu od ognja ideš pred njima.
15 Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga èovjeka, narodi koji su èuli glas o tebi reæi æe:
16 'Jahve je bio nemoæan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obeæao, i zato ih je poubijao u pustinji.'
17 Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši:
18 'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrðem; podnosi opaèinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opaèinu otaca kažnjava na djeci do treæega i èetvrtog koljena.'
19 Oprosti krivnju ovome narodu po velièini svoga milosrða, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde."
20 "Opraštam po rijeèi tvojoj", reèe Jahve.
21 "Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,
22 ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali veæ deset puta ne hoteæi poslušati moj glas,
23 neæe vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obeæao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neæe je vidjeti.
24 A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukèiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega æu ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi æe je potomci zaposjesti! Neka Amaleèani i Kanaanci samo ostanu u dolini.
25 Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora."
26 Još reèe Jahve Mojsiju i Aronu:
27 "Dokle æe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Èuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu.
28 Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako æu vam i uèiniti.
29 U ovoj pustinji popadat æe vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene.
30 Neæete uæi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.
31 A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih æu uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli.
32 A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!
33 Vaši sinovi neka lutaju pustinjom èetrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
34 Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana èetrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opaèine èetrdeset godina. Iskusite što znaèi mene napustiti.
35 Ja, Jahve, to kažem: tako æu postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine."
36 A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujuæi zemlju;
37 oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom.
38 Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.
39 Kad je Mojsije prenio te rijeèi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti.
40 I uranivši ujutro poènu se uspinjati na vrh brda govoreæi. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili."
41 A Mojsije rekne: "Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Neæete uspjeti.
42 Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji, jer Jahve nije meðu vama.
43 Ta ondje se pred vama nalaze Amaleèani i Kanaanci te æete od maèa pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neæe biti s vama."
44 Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovèeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.
45 Amaleèani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme.
Versículos relacionados com Knjiga Brojeva, 14:
Brojevi 14 poglavlje je koje izvještava o pobuni Izraelove djece protiv Boga nakon što je primio izvještaj špijuna koji su poslani u obećanu zemlju. Oni odbijaju ući u zemlju i dovoditi u pitanje Mojsijevo vodstvo i Boga. Kao rezultat toga, Bog prijeti da će uništiti narod, ali Mojsije se zalaže za njih i Bog im odluči oprostiti, ali s posljedicama. Ispod su četiri stiha povezana s temama obuhvaćenim brojevima 14.
Ponovljeni zakon 1:21: "Evo Gospodara, Bože, stavio je pred tebe zemlju; idi gore i uzmite je posjedovanje, kao što vam je Gospodin rekao, Bog vaših roditelja; ne bojte se niti vas plaši." Ovaj je stih poticaj Mojsijevog narodu da imaju hrabrosti i preuzmu Obećanu zemlju. To se može povezati s odbijanjem Izraelove djece da uđu u zemlju u broju 14.
Izlazak 34:6-7: "I prolazeći Gospodinu u lice njegovog lica, plakao je, Gospodine, Gospodine Bože, suosjećajan, Klement i obilan u benignosti i istini; koji drži ljubaznost u tisućama, koji oprašta bezakonje, prestupanje , prijestup. I grijeh; što je krivnju nije nevin, koji posjećuje bezazle roditelja o svojoj djeci i djeci svoje djece do treće i četvrte generacije. " Ovaj stih govori o suosjećajnoj i milostivoj Božjoj prirodi, ali također spominje posjet roditelje bezazle o njihovoj djeci. To se može povezati s posljedicama koje Bog prijeti da će nametnuti narodu zbog njihove pobune u broju 14.
Psalam 106:13-14: "Međutim, rano su zaboravili svoja divna djela; nisu čekali svoje savjete; ali u pustinji ih je oduzela pohlepa i probala Boga u pustinji." Ovaj stih spominje tendenciju ljudi da zaborave čuda koje je Bog stvorio za njih i isprobao ga u pustinji. To se može povezati s pobunom djece Izraela u broju 14.
Izaija 43:18-19: "Ne sjećajte se prošlih stvari, niti smatrate drevnim. Evo, ja radim nešto novo, trenutno ću izaći; divljina." Ovaj stih govori o tome da Bog radi nešto novo i neočekivano, stavljajući put u pustinju i rijeke u pustinju. To se može povezati s Božjim oproštenjem prema ljudima u broju 14 i mogućnošću nove šanse za njih.
Hebrejima 3:12-13: "Vidite, braćo, da nikad ne postoji loše i nevjerojatno srce, odstupiti od živog Boga. Prije, poziva se svaki dan u vrijeme kada se danas zove, tako da nitko od vas nijedan od vas stvrdnjava pogrešku grijeha. " Ovaj stih govori o važnosti poticanja jedni drugima da se ne odmaknu od Boga i padnu u grijeh. To se može povezati s pričom o brojevima 14, u kojoj su se djeca Izraela pobunila protiv Boga i očvrsnula u svom grijehu.
Chapters: