1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uðe k njemu i reèe mu: "U nekom gradu živjela dva èovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan.
2 Bogati imaše ovaca i goveda u obilju.
3 A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovèice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove èaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kæi.
4 I doðe putnik k bogatom èovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovèicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika."
5 Tada David planu žestokim gnjevom na toga èovjeka i reèe Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio èovjek koji je to uèinio!
6 Èetverostruko æe naknaditi ovcu zato što je uèinio to djelo i što nije znao milosrða!"
7 Tada Natan reèe Davidu: "Ti si taj èovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke.
8 Predao sam ti kuæu tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat æu ti još ovo ili ono.
9 Zašto si prezreo Jahvu i uèinio ono što je zlo u njegovim oèima? Ubio si maèem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio maèem Amonaca.
10 Zato se neæe nikada više okrenuti maè od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.'
11 Ovako govori Jahve: 'Evo ja æu podiæi na te zlo iz tvoga doma. Uzet æu tvoje žene ispred tvojih oèiju i dat æu ih tvome bližnjemu, koji æe spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu.
12 Ti si doduše radio tajno, ali ja æu ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'"
13 Tada David reèe Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: neæeš umrijeti.
14 Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno æe umrijeti dijete koje ti se rodilo!"
15 Potom Natan ode svojoj kuæi. A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje.
16 David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraæao se kuæi i ležao preko noæi na goloj zemlji, pokriven vreæom.
17 A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.
18 A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako æemo mu kazati da je dijete umrlo? Uèinit æe zlo!"
19 A David opazi da njegovi dvorani šapæu meðu sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je."
20 Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuèe se u druge haljine. Zatim uðe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kuæi, zatraži da mu dadu jela; i jeo je.
21 A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!"
22 A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve æe se možda smilovati na me i dijete æe ostati živo!'
23 A sada, kad je umrlo, èemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja æu otiæi k njemu, ali se ono neæe vratiti k meni!"
24 Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Doðe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova
25 i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po rijeèi Jahvinoj.
26 Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.
27 Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu.
28 Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime."
29 I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga.
30 Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada.
31 A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto èinio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.
Versículos relacionados com Druga knjiga o Samuelu, 12:
2 Samuel 12 izvještava o sukobu proroka Nathana s kraljem Davidom, nakon što je počinio preljubu s Bathshebom i naredio da ubije Uriju, njegovog supruga. Nathan se začinio Davidom za njegovo ponašanje i suočio se s prispodobom bogataša koji je ukrao ovce siromašnog čovjeka. David prepoznaje svoj grijeh i pokajanje. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u 2 Samuela 12:
Izreke 28:13: "Što pokriva vaše prijestupe, nikada neće napredovati; ali ono što ih priznaje i ostavit će milost." Ovaj stih govori o važnosti priznanja grijeha za oproštenje i milosrđe.
Psalam 51:1-2: "Na meni je milost, Bože, prema vašoj ljubaznosti; moji prijestupi briše, u skladu s mnoštvom tvojih milosti. To me u potpunosti pere od moje bezakonja i čisti me od grijeha." Ovaj psalam je Davidov molitva nakon svog grijeha s Bathshebom i Urijom, tražeći od Boga da ga oprosti i pročisti.
1 Ivan 1:9: "Ako priznamo svoje grijehe, on je vjeran i samo da nam oprosti svoje grijehe i pročisti nas od svih nepravda." Ovaj stih naglašava važnost ispovijedi grijeha za dobivanje oproštenja i pročišćavanja.
Psalam 32:3-5: "Kao što moji grijesi zadivljuju, moje kosti ostarele po stalnim jajama cijeli dan. Jer danju i noću ti je ruka vagala na meni; raspoloženje je postalo u nastavku. prikriti. "Rekao sam, priznat ću Gospodinu svoje prijestupe; a ti si oprostio krivnju za moj grijeh." Ovaj psalam govori o nevolji koju grijeh donosi i važnosti priznanja za oproštenje i olakšanje.
Mudre izreke 6:32-33: "Što preljubi sa ženom nerazumijeva razumijevanje; uništava njegovu dušu ono što radi. Pronalazi bič i ublažava ono što tako nešto čini; a njegova sramota nikada neće izaći." Ovaj stih naglašava težinu preljuba i destruktivne posljedice koje donosi duši osobe.
Chapters: