1. Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin.

2. Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema.

3. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac Amasja.

4. Samo uzvišica nije srušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama.

5. Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj kuæi. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje.

6. Ostala povijest Azarjina i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

7. Azarja je poèinuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam.

8. Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za šest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov.

9. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, kao što su èinili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela.

10. Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega.

11. Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

12. Ispunila se rijeè koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji æe sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do èetvrtog koljena." I tako je bilo.

13. Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji.

14. Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uðe u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega.

15. Ostala povijest Šalumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.

16. Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo podruèje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu.

17. Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u Samariji.

18. Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme

19. Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuæu talenata srebra da mu pomogne uèvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama.

20. Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuænih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset šekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji.

21. Ostala povijest Menahema i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

22. Menahem je poèinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se na njegovo mjesto.

23. Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije godine.

24. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

25. Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto njega.

26. Ostala povijest Pekahje i sve što je uèinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

27. Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina.

28. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

29. U vrijeme izraelskog kralja Pekaha došao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovništvo u Asiriju.

30. Hošea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina.

31. Ostala povijest Pekahova, sve što je uèinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

32. Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin.

33. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bješe ime Jeruša, Sadokova kæi.

34. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i otac mu Uzija.

35. Ali ni on nije srušio uzvišica; narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu.

36. Ostala povijest Jotama i sve što je uèinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

37. U njegove je dane Jahve poèeo slati protiv Judeje aramejskog kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina.

38. Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.





“Seja perseverante nas orações e nas santas leituras.” São Padre Pio de Pietrelcina