Druga knjiga Ljetopisa, 33
23. Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu.
23. Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu.
Poglavlje 33 od 2 kronike pripovijeda priču o Manassehu, sinu Hezekije, koji je kraljevao u Judi 55 godina i učinio ono što je zlo u očima Gospodnju, vodeći narod na idolatry i praksu gadosti. Slijedi pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u poglavlju:
2 Kraljevi 21:9: "Ali nisu čuli; i Manasseh ih je natjerao da izvade više od naroda koje je Gospodin uništio pred djecom Izraelove." Ovaj stih ilustrira proširenje otpadništva Manasseha i kao što je to utjecalo ne samo na njega, već i sve ljude Jude.
Izaija 55:7: "Ostavite zle na svoj put, a zli čovjek njegove misli, i pretvoriti se u Gospoda, kako bi mu bio simpatičan; postanite našem Bogu, jer je sjajno oprostiti." Ovaj stih govori o važnosti obraćenja i pokajanja, naglašavajući da je Bog milostiv i voljan oprostiti onima koji se obraćaju njemu.
Psalam 32:5: "Priznajem svoj grijeh, a moja opakost nije se prikrila. Ovaj psalam naglašava važnost ispovijedi grijeha i kako to može dovesti do oproštenja i obnove.
2 Kronike 34:27: "Jer tvoje srce je uspjelo i ponizilo vas pred Bogom, slušajući njegove riječi protiv ovog mjesta i protiv njegovih stanovnika, i poniženo prema meni, i otkotrljao odjeću, i plakao prije mene, ja sam i ja, ja i ja, ja sam čuo te, kaže Gospod. " Ovaj stih govori o Božjem odgovoru na poniznost i pokajanje, što ukazuje na to da je spreman oprostiti i čuti one koji se okreću prema njemu.
2. Korinćanima 7:10: "Za tugu prema Bogu stvara pokajanje zbog spasenja, što nitko ne donosi vaganje; ali tuga svijeta proizvodi smrt." Ovaj stih naglašava važnost tuge i boli u kršćanskom životu, ističući da može dovesti do pokajanja i spasenja.
“Ouço interiormente uma voz que constantemente me diz: Santifique-se e santifique!” São Padre Pio de Pietrelcina
