1 Nato Agripa reèe Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti:
2 "Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,
3 jer ti najbolje poznaješ židovske obièaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj."
4 "Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi.
5 Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoæe, svjedoèiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.
6 I sada stojim pred sudom zbog nade u obeæanje koje Bog dade ocima našim
7 i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noæu i danju služeæi Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi.
8 Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?"
9 "Pa i ja sam nekoæ smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazareæanina.
10 To sam i èinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih sveæenika dobih punomoæ, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali
11 i po svim ih sinagogama èesto muèenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih èak i u tuðim gradovima."
12 "Radi toga poðoh u Damask s punomoæi i ovlaštenjem velikih sveæenika
13 kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.
14 Pošto popadasmo na zemlju, zaèuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praæakati.'
15 Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš!
16 Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što æu ti pokazati.
17 Izbavit æu te od naroda i od pogana kojima te šaljem
18 da im otvoriš oèi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu meðu posveæenima.'"
19 "Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viðenju.
20 Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješæivah da se pokaju i obrate k Bogu i èine djela dostojna obraæenja.
21 Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti.
22 Ali s pomoæu Božjom sve do dana današnjega svjedoèim, evo, malu i veliku, ne govoreæi ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti:
23 da æe Krist trpjeti i da æe on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješæivati narodu i poganima."
24 Dok se on tako branio, Fest æe mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo."
25 "Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeèi istine i razbora kazujem.
26 Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.
27 Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!"
28 Agripa æe Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršæaninom postah!"
29 Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!"
30 Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali.
31 Udaljujuæi se govorili su meðu sobom: "Ovaj èovjek ne èini ništa èime bi zaslužio smrt ili okove."
32 Agripa pak reèe Festu: "Ovaj bi èovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara."
Versículos relacionados com Djela apostolska, 26:
Djela apostola 26 izvještavaju Pavlov govor pred kraljem Agrippom, u kojem brani svoje propovijedanje evanđelja i njegovo obraćenje u kršćanstvo. Pavao govori o tome kako je ranije progonio kršćane, ali sada vjeruje da je Isus Mesija i mora ga slijediti. Također spominje uskrsnuće mrtvih i važnost propovijedanja poruke spasenja svima. Na temelju tih tema, pet srodnih stihova je:
Rimljanima 10:9: "Ako svojim ustima priznaje Isusa kao Gospodina, a u vašem srcu vjerujete da ga je Bog podigao iz mrtvih, bit ćete spašeni." Ovaj stih govori o važnosti Isusove priznanja kao Gospodina i vjerovanju u njegovo uskrsnuće zbog spasenja. To je u skladu s Pavlovim govorom u Djelima 26, u kojima propovijeda o uskrsnuću i važnosti praćenja Isusa.
1. Korinćanima 15:14: "A ako Krist nije uskrsnuo, naše je propovijedanje uzaludno, a vaša je vjera i uzaludna." U ovom stihu Pavao naglašava važnost Kristova uskrsnuća za kršćansku vjeru. U svom govoru u Djelima 26, Pavao spominje uskrsnuće kao jedan od razloga što vjeruje u Isusa.
2 Timoteju 4:2: "Propovijeda riječ, nagovara vremenu i vremenom, opominja, oporavlja, potiče, s dugim vremenom i podučavanjem." Pavao potiče Timoteja da propovijeda riječ u svim prilikama. To je u skladu s Pavlovim govorom u Djelima 26, u kojima govori o tome kako je uvijek propovijedao poruku spasenja svima.
1. Solunjanima 5:5-6: "Za sve što ste vi sinovi svjetlosti i djeca dana; nismo u noći ili tame. Ne spavamo kao ostali, ali gledamo i budimo trijezni." U ovom stihu, Pavao govori o važnosti preostalih budnih i trijeznih kao djeca svjetlosti. To je povezano s Pavlovim govorom u Djelima 26, u kojem govori o tome kako ga je transformirala Isusova svjetlost.
Filipljanima 3:8-9: "A zapravo imam i za gubitak svih stvari, za izvrsnost znanja Krista Isusa, Gospodaru mog; po kojem imam gubitak svih ovih stvari i smatram ih šljakom kao šljaku , tako da to možete osvojiti Krista i biti pronađeni u njemu. " Pavao govori o tome kako sve smatra gubitkom u usporedbi sa znanjem Krista. To je povezano s Pavlovim govorom u Djelima 26, u kojem govori o tome kako se njegov život promijenio kad je upoznao Isusa.
Chapters: