Propovjednik, 8

1. Tko je kao mudrac? Tko još umije tumaèiti stvari? Mudrost èovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik.

1. Quis talis, ut sapiens est? Et quis cognovit solutionem re rum? Sapientia hominis illuminat vultum eius, et durities faciei illius commutatur.

2. Zato velim: slušaj kraljevu zapovijed zbog Božje zakletve.

2. Os regis observa et propter iuramenta Dei

3. Ne nagli da je prekršiš: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on èini kako mu odgovara.

3. ne festines recedere a facie eius neque permaneas in re mala, quia omne, quod voluerit, faciet.

4. Jer kraljeva je rijeè najjaèa, i tko ga smije pitati: "Što èiniš?"

4. Quia sermo illius potestate plenus est, nec dicere ei quisquam potest: “Quare ita facis?”.

5. Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud.

5. Qui custodit praeceptum, non experietur quidquam mali; tempus et iudicium cor sapientis intellegit.

6. Jer postoji vrijeme i sud za sve, i èovjeka veoma tereti nedjelo njegovo

6. Omni enim negotio tempus est et iudicium, et multa hominis afflictio;

7. jer on ne zna što æe biti; a tko mu može kazati kad æe što biti?

7. ignorat enim quid futurum sit, nam quomodo sit futurum, quis nuntiabit ei?

8. Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opaèina izbavlja onoga koji je èini.

8. Non est in hominis potestate dominari super spiritum nec cohibere spiritum, nec habet potestatem supra diem mortis, nec ulla remissio est ingruente bello, neque salvabit impietas impium.

9. Sve ovo vidjeh pazeæi na sve što se èini pod suncem, kad èovjek vlada nad èovjekom na njegovu nesreæu.

9. Omnia haec consideravi et dedi cor meum cunctis operibus, quae fiunt sub sole, quo tempore dominatur homo homini in malum suum.

10. Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako èinili. I to je ispraznost.

10. Et ita vidi impios sepultos, discedentes de loco sancto; in oblivionem cadere in civitate, quod ita egerunt: sed et hoc vanitas est.

11. Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono èiniti zlo.

11. Etenim, quia non profertur cito sententia contra opera mala, ideo cor filiorum hominum repletur, ut perpetrent mala.

12. I grešnik koji èini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da æe biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje.

12. Nam peccator centies facit malum et prolongat sibi dies; verumtamen novi quod erit bonum timentibus Deum, qui verentur faciem eius.

13. Ali opak èovjek neæe biti sretan i neæe produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga.

13. Non sit bonum impio, nec prolongabit dies suos quasi umbram, qui non timet faciem Domini.

14. Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.

14. Est vanitas, quae fit super terram: sunt iusti, quibus mala proveniunt, quasi opera egerint impiorum, et sunt impii, quibus bona proveniunt, quasi iustorum facta habeant; sed et hoc vanissimum iudico.

15. Zato slavim veselje, jer nema èovjeku sreæe pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem.

15. Laudavi igitur laetitiam quod non esset homini bonum sub sole, nisi quod comederet et biberet atque gauderet et hoc solum secum auferret de labore suo in diebus vitae suae, quos dedit ei Deus sub sole.

16. Poslije svih napora da dokuèim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, èovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noæu.

16. Cum apposui cor meum, ut scirem sapientiam et intellegerem occupationem, quae versatur in terra, quod diebus et noctibus somnum non capit oculis,

17. Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista - nitko ne može dokuèiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se èovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna.

17. ecce intellexi quod omnium operum Dei nullam possit homo invenire rationem eorum, quae fiunt sub sole; et quanto plus laboraverit homo ad quaerendum, tanto minus inveniet; etiamsi dixerit sapiens se nosse, non poterit reperire.