Propovjednik, 7

1. Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan roðenja.

1. Melius est nomen bonum quam unguenta pretiosa, et dies mortis die nativitatis.

2. Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego u kuæu gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga èovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu!

2. Melius est ire ad domum luctus quam ad domum convivii; in illa enim finis cunctorum hominum, et vivens hoc conferet in corde.

3. Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno.

3. Melior est tristitia risu, quia per tristitiam vultus corrigitur animus.

4. Srce je mudrih ljudi u kuæi žalosti, a srce bezumnih u kuæi veselja.

4. Cor sapientium in domo luctus, et cor stultorum in domo laetitiae.

5. Bolje je poslušati ukor mudra èovjeka negoli slušati hvalospjev luðaka.

5. Melius est a sapiente corripi quam laetari stultorum canticis,

6. Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luðaka, i to je ispraznost.

6. quia sicut sonitus spinarum ardentium sub olla, sic risus stulti. Sed et hoc vanitas.

7. Jer smijeh od mudraca èini luðaka i veselje kvari srce.

7. Quia calumnia stultum facit sapientem, et munus cor insanire facit.

8. Bolji je svršetak stvari nego njezin poèetak i bolja je strpljivost od oholosti.

8. “Melior est finis negotii quam principium, melior est patiens arrogante”.

9. Ne nagli u srdžbu, jer srdžba poèiva u srcu luðaka.

9. Ne sis velox in animo ad irascendum, quia ira in sinu stulti requiescit.

10. Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.

10. Ne dicas: “Quid, putas, causae est quod priora tempora meliora fuere quam nunc sunt?”. Non enim ex sapientia interrogas de hoc.

11. Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja.

11. Bona est sapientia cum divitiis et prodest videntibus solem.

12. Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima.

12. Sicut enim protegit sapientia, sic protegit pecunia; hoc autem plus habet eruditio, quod sapientia vitam tribuit possessori suo.

13. Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio?

13. Considera opera Dei: quod nemo possit corrigere, quod ille curvum fecerit.

14. U sretan dan uživaj sreæu, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da èovjek ne otkrije ništa od svoje buduænosti.

14. In die bona fruere bonis et in die mala considera: sicut hanc, sic et illam fecit Deus, ita ut non inveniat homo quidquam de futuro.

15. Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoè svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoè svojoj bezbožnosti.

15. Cuncta vidi in diebus vanitatis meae: est iustus, qui perit in iustitia sua, et impius, qui multo vivit tempore in malitia sua.

16. Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš?

16. Noli esse nimis iustus neque sapiens supra modum! Cur te perdere vis?

17. Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena?

17. Ne agas nimis impie et noli esse stultus! Cur mori debeas in tempore non tuo?

18. Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.

18. Bonum est ut, quod habes, teneas, sed et ab illo ne subtrahas manum tuam, quia qui timet Deum, utrumque devitat.

19. Mudrost mudraca veæu moæ daje gradu nego deset moguænika.

19. Sapientia confortabit sapientem super decem principes civitatis.

20. Na zemlji nema pravednika koji, èineæi dobro, ne bi nikad sagriješio.

20. Nullus enim homo iustus in terra, qui faciat bonum et non peccet.

21. I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; èut æeš možda da te sluga tvoj proklinjao;

21. Sed et cunctis sermonibus, qui dicuntur, ne accommodes cor tuum, ne forte audias servum tuum maledicentem tibi;

22. a zna tvoje srce kako si i ti èesto druge proklinjao.

22. scit enim conscientia tua, quia et tu crebro maledixisti aliis.

23. Sve sam to mudrošæu iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokuèiva.

23. Cuncta tentavi in sapientia, dixi: “Sapiens efficiar”.

24. Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronaðe?

24. Et ipsa longius recessit a me. Longe est, quod fuit; et alta est profunditas. Quis inveniet eam?

25. I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opaèinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.

25. Lustravi universa animo meo, ut scirem et considerarem et quaererem sapientiam et rationem et ut cognoscerem impietatem esse stultitiam et errorem imprudentiam.

26. Otkrih da ima nešto gorèe od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmièe joj, a grešnik je njezin sužanj.

26. Et invenio amariorem morte mulierem, quae laqueus venatorum est, et sagena cor eius, vincula sunt manus illius. Qui placet Deo, effugiet eam; qui autem peccator est, capietur ab illa.

27. Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.

27. Ecce hoc inveni, dixit Ecclesiastes, unum et alterum, ut invenirem rationem,

28. I još sam tražio, ali bez uspjeha. Naðoh èovjeka - jednog od tisuæu, a žene ne naðoh meðu svima nijedne.

28. quam adhuc quaerit anima mea, et non inveni: Hominem de mille unum repperi, mulierem ex omnibus non inveni.

29. Otkrih ovo: Bog stvori èovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.

29. Ecce solummodo hoc inveni: Quod fecerit Deus hominem rectum, et ipsi quaesierint infinitas quaestiones.