Knjiga o Ruti, 1

1. U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan èovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama.

1. In diebus, quando iudices praeerant, facta est fames in ter ra. Abiitque homo de Bethlehem Iudae, ut peregrinaretur in regione Moabitide cum uxore sua ac duobus liberis.

2. Taj se èovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraæani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše.

2. Ipse vocabatur Elimelech et uxor eius Noemi et duo filii alter Mahalon et alter Chelion Ephrathaei de Bethlehem Iudae. Ingressique regionem Moabitidem morabantur ibi.

3. Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.

3. Et mortuus est Elimelech maritus Noemi, remansitque ipsa cum filiis,

4. Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina.

4. qui acceperunt uxores Moabitidas, quarum una vocabatur Orpha, altera Ruth; manseruntque ibi decem fere annis.

5. Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.

5. Et ambo mortui sunt, Mahalon videlicet et Chelion; remansitque mulier orbata duobus liberis ac marito.

6. Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je èula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha.

6. Et surrexit, ut in patriam pergeret cum utraque nuru sua de regione Moabitide; audierat enim quod respexisset Dominus populum suum et dedisset eis escas.

7. Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu.

7. Egressa est itaque de loco peregrinationis suae cum utraque nuru et, iam in via posita revertendi in terram Iudae,

8. Noemi tada reèe svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni.

8. dixit ad eas: “Ite in domum matris vestrae; faciat Dominus vobiscum misericordiam, sicut fecistis cum mortuis et mecum:

9. Neka vam Jahve udijeli da obje naðete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plaè.

9. det vobis invenire requiem in domibus virorum, quos sortiturae estis”. Et osculata est eas. Quae elevata voce flere coeperunt

10. I rekoše joj: "Ne! Mi æemo s tobom, tvome narodu."

10. et dicere: “Tecum pergemus ad populum tuum”.

11. Ali im reèe Noemi: "Vratite se natrag, kæeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar æu još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?

11. Quibus illa respondit: “Revertimini, filiae meae; cur venitis mecum? Num ultra habeo filios in utero meo, ut viros ex me sperare possitis?

12. Vratite se natrag, kæeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noæas i da rodim sinove' -

12. Revertimini, filiae meae, abite; iam enim senectute confecta sum nec apta vinculo coniugali; etiamsi possem hac nocte concipere et parere filios,

13. zar biste mogle èekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kæeri moje, tuga bi moja bila veæa od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me."

13. numquid exspectare velitis et abstinere vos a matrimonio, donec crescant et annos impleant pubertatis? Nolite, quaeso, filiae meae; quia amaritudo est mihi magis quam vobis, et egressa est manus Domini contra me”.

14. One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.

14. Elevata igitur voce, rursum flere coeperunt. Orpha osculata socrum est ac reversa; Ruth autem adhaesit socrui suae.

15. Noemi joj reèe: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"

15. Cui dixit Noemi: “En reversa est cognata tua ad populum suum et ad deos suos; vade cum ea”.

16. A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit æu se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.

16. Quae respondit: “Noli instare mihi, ut relinquam te et abeam; quocumque perrexeris, pergam; ubi morata fueris, et ego pariter morabor: populus tuus populus meus et Deus tuus Deus meus.

17. Gdje ti umreš, umrijet æu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat æe i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe."

17. Quae te morientem terra susceperit, in ea moriar ibique locum accipiam sepulturae. Haec mihi faciat Dominus et haec addat, si non sola mors me et te separaverit”.

18. Videæi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraæati.

18. Videns ergo Noemi quod obstinato Ruth animo decrevisset secum pergere, adversari noluit nec ultra ad suos reditum persuadere.

19. Tako su zajedno išle dok ne doðoše u Betlehem. A kad doðoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene.

19. Profectaeque sunt simul et venerunt in Bethlehem. Quibus urbem ingressis, tota urbs commota est super eas; dicebantque mulieres: “Haec est illa Noemi!”.

20. A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorèinom ispunio!

20. Quibus ait: “Ne vocetis me Noemi (id est Pulchram), sed vocate me Mara (hoc est Amaram), quia valde me amaritudine replevit Omnipotens.

21. Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraæa bez igdje ièega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoèi protiv mene i Svemoguæi me u tugu zavi?"

21. Egressa sum plena, et vacuam reduxit me Dominus; cur igitur vocatis me Noemi, quam humiliavit Dominus, et afflixit Omnipotens?”.

22. Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je poèela žetva jeèma.

22. Venit ergo Noemi cum Ruth Moabitide nuru sua de terra peregrinationis suae ac reversa est in Bethlehem, quando hordea metere incipiebant.