Knjiga o Jobu, 29
1. Job nastavi svoju besjedu i reèe:
1. Addidit quoque Iob assumens parabolam suam et di xit:
2. "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
2. “Quis mihi tribuat, ut sim iuxta menses pristinos, secundum dies, quibus Deus custodiebat me?
3. kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
3. Quando splendebat lucerna eius super caput meum, et ad lumen eius ambulabam in tenebris.
4. kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
4. Sicut fui in diebus adulescentiae meae, quando familiaris Deus erat in tabernaculo meo,
5. kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu djeèaci,
5. quando erat Omnipotens mecum, et in circuitu meo pueri mei,
6. kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuèaše mi kamen!
6. quando lavabam pedes meos lacte, et petra fundebat mihi rivos olei.
7. Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
7. Quando procedebam ad portam civitatis et in platea parabam cathedram mihi,
8. vidjevši me, sklanjali bi se mladiæi, starci bi ustavši stojeæi ostali.
8. videbant me iuvenes et abscondebantur, et senes assurgentes stabant.
9. Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
9. Principes cessabant loqui et digitum superponebant ori suo.
10. Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
10. Vocem suam cohibebant duces, et lingua eorum palato suo adhaerebat.
11. Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
11. Auris audiens beatificabat me, et oculus videns testimonium reddebat mihi,
12. Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoæi.
12. eo quod liberassem pauperem vociferantem et pupillum, cui non esset adiutor.
13. Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraæah.
13. Benedictio perituri super me veniebat, et cor viduae iubilare feci.
14. Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
14. Iustitia indutus sum et vestivi me, sicut vestimento et diademate, iudicio meo.
15. Bjeh oèi slijepcu i bjeh noge bogalju,
15. Oculus fui caeco et pes claudo;
16. otac ubogima, zastupnik strancima.
16. pater eram pauperum et causam viri ignoti diligentissime investigabam.
17. Kršio sam zube èovjeku opaku, plijen sam èupao iz njegovih èeljusti.
17. Conterebam molas iniqui et de dentibus illius auferebam praedam.
18. Govorah: 'U svom æu izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
18. Dicebamque: In nidulo meo moriar et sicut palma multiplicabo dies.
19. Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
19. Radix mea aperta est secus aquas, et ros morabitur in ramis meis.
20. Pomlaðivat æe se svagda slava moja i luk æe mi se obnavljati u ruci.'
20. Gloria mea semper innovabitur, et arcus meus in manu mea instaurabitur.
21. Slušali su željno što æu im kazati i šutjeli da od mene savjet èuju.
21. Qui me audiebant, blandiebantur et intenti tacebant ad consilium meum.
22. Na rijeèi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
22. Verbis meis addere nihil audebant, et super illos stillabat eloquium meum.
23. Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
23. Exspectabant me sicut pluviam et os suum aperiebant quasi ad imbrem serotinum.
24. Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
24. Si quando ridebam ad eos, non credebant, et lux vultus mei non cadebat in terram.
25. Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj meðu svojim kad je èetama kao onaj koji tješi ojaðene.
25. Si voluissem ire ad eos, sedebam primus; cumque sederem quasi rex, circumstante exercitu, eram tamen maerentium consolator.
