Knjiga Izlaska, 4

1. Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

1. Respondens Moyses ait: “Quid autem, si non credent mihi ne que audient vocem meam, sed dicent: "Non apparuit tibi Dominus?"”.

2. "Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori.

2. Dixit ergo ad eum: “Quid est quod tenes in manu tua?”. Respondit: “Virga”.

3. "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaèe.

3. Dixitque Dominus: “Proice eam in terram!”. Proiecit, et versa est in serpentem, ita ut fugeret Moyses.

4. Onda Jahve reèe Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci.

4. Dixitque Dominus: “Extende manum tuam et apprehende caudam eius!”. Extendit et tenuit, versaque est in virgam.

5. "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

5. “Ut credant, inquit, quod apparuerit tibi Dominus, Deus patrum suorum, Deus Abraham, Deus Isaac et Deus Iacob”.

6. Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuèe ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

6. Dixitque Dominus rursum: “Mitte manum tuam in sinum tuum!”. Quam cum misisset in sinum, protulit leprosam instar nivis.

7. "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.

7. “Retrahe, ait, manum tuam in sinum tuum!”. Retraxit et protulit iterum, et erat similis carni reliquae.

8. "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat æe poruci drugoga znamenja.

8. “Si non crediderint, inquit, tibi, neque audierint sermonem signi prioris, credent verbo signi sequentis.

9. A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu æe se u krv pretvoriti."

9. Quod si nec duobus quidem his signis crediderint neque audierint vocem tuam, sume aquam fluminis et effunde eam super aridam, et, quidquid hauseris de fluvio, vertetur in sanguinem”.

10. "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio èovjek rjeèit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak."

10. Ait Moyses: “Obsecro, Domine, non sum eloquens ab heri et nudiustertius et ex quo locutus es ad servum tuum, nam impeditioris et tardioris linguae sum”.

11. "Tko je dao èovjeku usta?" - reèe mu Jahve. "Tko ga èini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

11. Dixit Dominus ad eum: “Quis fecit os hominis? Aut quis fabricatus est mutum vel surdum vel videntem vel caecum? Nonne ego?

12. Idi, dakle! Ja æu biti s tobom kad budeš govorio i kazivat æu ti što æeš govoriti."

12. Perge igitur, et ego ero in ore tuo; doceboque te quid loquaris”.

13. "Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"

13. At ille: “Obsecro, inquit, Domine, mitte quem missurus es”.

14. Razljuti se Jahve na Mojsija i reèe: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rjeèit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat æe se u srcu.

14. Iratus Dominus in Moysen ait: “Aaron, frater tuus Levites, scio quod eloquens sit; ecce ipse egreditur in occursum tuum vidensque te laetabitur corde.

15. Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici što æete raditi.

15. Loquere ad eum et pone verba mea in ore eius; et ego ero in ore tuo et in ore illius et ostendam vobis quid agere debeatis.

16. Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on æe tebi biti mjesto usta, a ti æeš njemu biti mjesto Boga.

16. Ipse loquetur pro te ad populum et erit os tuum; tu autem eris ei ut Deus.

17. Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja."

17. Virgam quoque hanc sume in manu tua, in qua facturus es signa”.

18. Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reèe: "Pusti me da se vratim braæi u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Poði u miru!" - reèe Jitro Mojsiju.

18. Abiit Moyses et reversus est ad Iethro socerum suum dixitque ei: “Vadam, quaeso, et revertar ad fratres meos in Aegyptum, ut videam, si adhuc vivant”. Cui ait Iethro: “Vade in pace”.

19. I Jahve reèe Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život."

19. Dixit ergo Dominus ad Moysen in Madian: “Vade, revertere in Aegyptum; mortui sunt enim omnes, qui quaerebant animam tuam”.

20. Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap.

20. Tulit Moyses uxorem suam et filios suos et imposuit eos super asinum; reversusque est in Aegyptum portans virgam Dei in manu sua.

21. Jahve opet reèe Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva èudesa za koja sam ti dao moæ, premda æu ja tvrdim uèiniti njegovo srce, tako te neæe pustiti narod da ode.

21. Dixitque ei Dominus revertenti in Aegyptum: “Vide, ut omnia ostenta, quae posui in manu tua, facias coram pharaone; ego indurabo cor eius, et non dimittet populum.

22. Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvoroðenac.

22. Dicesque ad eum: Haec dicit Dominus: Filius meus primogenitus Israel.

23. Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja æu ubiti tvoga prvoroðenca.'"

23. Dico tibi: Dimitte filium meum, ut serviat mihi; si autem non vis dimittere eum, ecce ego interficiam filium tuum primogenitum”.

24. Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoæi, navali na nj Jahve da ga ubije.

24. Cumque esset in itinere, in deversorio, occurrit ei Dominus et volebat occidere eum.

25. Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reèe.

25. Tulit ilico Sephora acutissimam petram et circumcidit praeputium filii sui; tetigitque pedes eius et ait: “Sponsus sanguinum tu mihi es”.

26. I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž".

26. Et dimisit eum, postquam dixerat: “Sponsus sanguinum”, ob circumcisionem.

27. Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga.

27. Dixit autem Dominus ad Aaron: “Vade in occursum Moysi in desertum”. Qui perrexit obviam ei in montem Dei et osculatus est eum.

28. Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uèini.

28. Narravitque Moyses Aaron omnia verba Domini, quibus miserat eum, et signa, quae mandaverat.

29. Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca.

29. Veneruntque simul et congregaverunt cunctos seniores filiorum Israel.

30. Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naoèigled naroda.

30. Locutusque est Aaron omnia verba, quae dixerat Dominus ad Moysen, et fecit signa coram populo.

31. Narod je bio uvjeren, i pošto èuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše nièice i pokloniše se.

31. Et credidit populus, audieruntque quod visitasset Dominus filios Israel et quod respexisset afflictionem eorum; et proni adoraverunt.