Knjiga Izlaska, 18

1. A Jitro, midjanski sveæenik, tast Mojsijev, èu sve što uèini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta.

1. Cumque audisset Iethro sacerdos Madian socer Moysi omnia, quae fecerat Deus Moysi et Israel populo suo, eo quod eduxisset Dominus Israel de Aegypto,

2. Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio -

2. tulit Sephoram uxorem Moysi, quam remiserat,

3. i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geršon, a to æe reæi: "Bijah došljak u tuðoj zemlji."

3. et duos filios eius, quorum unus vocabatur Gersam, dicente patre: “Advena fui in terra aliena”,

4. Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoæi i spasio me od faraonova maèa."

4. alter vero Eliezer: “Deus enim, ait, patris mei adiutor meus, et eruit me de gladio pharaonis”.

5. Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu.

5. Venit ergo Iethro socer Moysi et filii eius et uxor eius ad Moysen in desertum, ubi erat castrametatus iuxta montem Dei;

6. Poruèi on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njezina sina."

6. et mandavit Moysi dicens: “Ego socer tuus Iethro venio ad te et uxor tua et duo filii tui cum ea”.

7. Izaðe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uðu pod šator.

7. Qui egressus in occursum soceri sui adoravit et osculatus est eum, salutaveruntque se mutuo verbis pacificis. Cumque intrasset tabernaculum,

8. Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu što je Jahve uèinio faraonu i Egipæanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama što su ih snašle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio.

8. narravit Moyses socero suo cuncta, quae fecerat Dominus pharaoni et Aegyptiis propter Israel, universumque laborem, qui accidisset eis in itinere, et quod liberaverat eos Dominus.

9. Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uèinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka.

9. Laetatusque est Iethro super omnibus bonis, quae fecerat Dominus Israel, eo quod eruisset eum de manu Aegyptiorum,

10. "Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih", reèe Jitro.

10. et ait: “Benedictus Dominus, qui liberavit vos de manu Aegyptiorum et de manu pharaonis.

11. "Sada znam da je Jahve veæi od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali."

11. Nunc cognovi quia magnus Dominus super omnes deos, eo quod eruerit populum de manu Aegyptiorum, qui superbe egerunt contra illos”.

12. Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto doðe Aron i sve izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom.

12. Obtulit ergo Iethro socer Moysi holocausta et hostias Deo; veneruntque Aaron et omnes seniores Israel, ut comederent panem cum eo coram Deo.

13. Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega stajao od jutra do mraka.

13. Altero autem die sedit Moyses, ut iudicaret populum, qui assistebat Moysi de mane usque ad vesperam.

14. Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod èini, rekne mu: "Što to imaš toliko s narodom? I zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?"

14. Quod cum vidisset socer eius, omnia scilicet, quae agebat in populo, ait: “Quid est hoc, quod facis in plebe? Cur solus sedes, et omnis populus praestolatur de mane usque ad vesperam?”.

15. "Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje.

15. Cui respondit Moyses: “Venit ad me populus quaerens sententiam Dei.

16. Kad zaðu u prepirku, doðu k meni. Ja onda rasudim izmeðu jednoga i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe."

16. Cumque acciderit eis aliqua disceptatio, veniunt ad me, ut iudicem inter eos et ostendam praecepta Dei et leges eius”.

17. "Nije dobro kako radiš", odgovori Mojsiju tast.

17. At ille: “Non bonam, inquit, rem facis.

18. "I ti i taj narod s tobom potpuno æete se iscrpsti. Taj je posao za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati.

18. Consumeris et tu et populus iste, qui tecum est. Ultra vires tuas est negotium; solus illud non poteris sustinere.

19. Poslušaj me. Svjetovat æu te, i Bog æe biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice.

19. Sed audi verba mea atque consilia, et erit Deus tecum: Esto tu populo in his, quae ad Deum pertinent, ut referas causas ad Deum

20. Pouèavaj ih o zakonima i odredbama; svraæaj ih na put kojim moraju iæi, upuæuj ih na djela koja moraju vršiti.

20. ostendasque populo praecepta et leges viamque, per quam ingredi debeant, et opus, quod facere debeant.

21. Onda proberi izmeðu svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

21. Provide autem de omni plebe viros strenuos et timentes Deum, in quibus sit veritas, et qui oderint avaritiam, et constitue ex eis tribunos et centuriones et quinquagenarios et decanos,

22. Neka sude narodu u svako doba. Sve veæe sluèajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuðuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose.

22. qui iudicent populum omni tempore. Quidquid autem maius fuerit, referant ad te, et ipsi minora tantummodo iudicent; leviusque sit tibi, partito cum aliis onere.

23. Ako tako uradiš - i Bog ti to odobri - moæi æeš izdržati, a sav ovaj narod odlazit æe kuæi u miru."

23. Si hoc feceris, implebis imperium Dei et praecepta eius poteris sustentare, et omnis hic populus revertetur ad loca sua cum pace”.

24. Mojsije posluša savjet svoga tasta i uèini sve kako ga svjetova.

24. Quibus auditis, Moyses fecit omnia, quae ille suggesserat;

25. Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

25. et, electis viris strenuis de cuncto Israel, constituit eos principes populi, tribunos et centuriones et quinquagenarios et decanos,

26. Oni su sudili narodu u svako doba. Teže sluèajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje rješavali sami.

26. qui iudicabant plebem omni tempore. Quidquid autem gravius erat, referebant ad eum, faciliora tantummodo iudicantes.

27. Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.

27. Dimisitque socerum suum, qui reversus abiit in terram suam.