Evanðelje po Mateju, 9

1. I ušavši u laðu, preplovi i doðe u svoj grad.

1. Et ascendens in naviculam transfretavit et venit in civita tem suam.

2. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reèe Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!"

2. Et ecce offerebant ei paralyticum iacentem in lecto. Et videns Iesus fidem illorum, dixit paralytico: “Confide, fili; remittuntur peccata tua”.

3. A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!"

3. Et ecce quidam de scribis dixerunt intra se: “Hic blasphemat”.

4. Prozrevši njihove misli, Isus reèe: "Zašto snujete zlo u srcima?

4. Et cum vidisset Iesus cogitationes eorum, dixit: “Ut quid cogitatis mala in cordibus vestris?

5. Ta što je lakše reæi: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reæi: 'Ustani i hodi'?

5. Quid enim est facilius, dicere: “Dimittuntur peccata tua”, aut dicere: “Surge et ambula”?

6. Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reèe uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i poði kuæi!"

6. Ut sciatis autem quoniam Filius hominis habet potestatem in terra dimittendi peccata — tunc ait paralytico - : Surge, tolle lectum tuum et vade in domum tuam”.

7. I on usta te ode kuæi.

7. Et surrexit et abiit in domum suam.

8. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

8. Videntes autem turbae timuerunt et glorificaverunt Deum, qui dedit potestatem talem hominibus.

9. Odlazeæi odande, ugleda Isus èovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim.

9. Et cum transiret inde Iesus, vidit hominem sedentem in teloneo, Matthaeum nomine, et ait illi: “Sequere me”. Et surgens secutus est eum.

10. Dok je Isus bio u kuæi za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici doðoše za stol s njime i njegovim uèenicima.

10. Et factum est, discumbente eo in domo, ecce multi publicani et peccatores venientes simul discumbebant cum Iesu et discipulis eius.

11. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš uèitelj jede s carinicima i grešnicima?"

11. Et videntes pharisaei dicebant discipulis eius: “Quare cum publicanis et peccatoribus manducat magister vester?”.

12. A on, èuvši to, reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima.

12. At ille audiens ait: “Non est opus valentibus medico sed male habentibus.

13. Hajdete i prouèite što znaèi: Milosrðe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne doðoh zvati pravednike, nego grešnike."

13. Euntes autem discite quid est: “Misericordiam volo et non sacrificium”. Non enim veni vocare iustos sed peccatores”.

14. Tada pristupe k njemu Ivanovi uèenici govoreæi: "Zašto mi i farizeji postimo, a uèenici tvoji ne poste?"

14. Tunc accedunt ad eum discipuli Ioannis dicentes: “Quare nos et pharisaei ieiunamus frequenter, discipuli autem tui non ieiunant?”.

15. Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaruènik? Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik, i tada æe postiti!"

15. Et ait illis Iesus: “Numquid possunt convivae nuptiarum lugere, quamdiu cum illis est sponsus? Venient autem dies, cum auferetur ab eis sponsus, et tunc ieiunabunt.

16. "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuèe s odijela pa nastane još veæa rupa."

16. Nemo autem immittit commissuram panni rudis in vestimentum vetus; tollit enim supplementum eius a vestimento, et peior scissura fit.

17. "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inaèe se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje saèuva."

17. Neque mittunt vinum novum in utres veteres, alioquin rumpuntur utres, et vinum effunditur, et utres pereunt; sed vinum novum in utres novos mittunt, et ambo conservantur”.

18. Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reèe: "Kæi mi, evo, umrije, ali doði, stavi ruku na nju, i oživjet æe."

18. Haec illo loquente ad eos, ecce princeps unus accessit et adorabat eum dicens: “Filia mea modo defuncta est; sed veni, impone manum tuam super eam, et vivet”.

19. Isus usta te s uèenicima poðe za njim.

19. Et surgens Iesus sequebatur eum et discipuli eius.

20. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priðe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.

20. Et ecce mulier, quae sanguinis fluxum patiebatur duodecim annis, accessit retro et tetigit fimbriam vestimenti eius.

21. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit æu se."

21. Dicebat enim intra se: “Si tetigero tantum vestimentum eius, salva ero”.

22. A Isus se okrenu i vidjevši je reèe: "Hrabro, kæeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga èasa.

22. At Iesus conversus et videns eam dixit: “Confide, filia; fides tua te salvam fecit”. Et salva facta est mulier ex illa hora.

23. I uðe Isus u kuæu glavarovu. Ugleda sviraèe i buèno mnoštvo pa

23. Et cum venisset Iesus in domum principis et vidisset tibicines et turbam tumultuantem,

24. reèe: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu.

24. dicebat: “Recedite; non est enim mortua puella, sed dormit”. Et deridebant eum.

25. A kad je svijet bio izbaèen, uðe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.

25. At cum eiecta esset turba, intravit et tenuit manum eius, et surrexit puella.

26. I razglasi se to po svem onom kraju.

26. Et exiit fama haec in universam terram illam.

27. Kad je Isus odlazio odande, poðu za njim dva slijepca vièuæi: "Smiluj nam se, Sine Davidov!"

27. Et transeunte inde Iesu, secuti sunt eum duo caeci clamantes et dicentes: “Miserere nostri, fili David!”.

28. A kad uðe u kuæu, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to uèiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!"

28. Cum autem venisset domum, accesserunt ad eum caeci, et dicit eis Iesus: “Creditis quia possum hoc facere?”. Dicunt ei: “Utique, Domine”.

29. Tada se dotaèe njihovih oèiju govoreæi: "Neka vam bude po vašoj vjeri."

29. Tunc tetigit oculos eorum dicens: “Secundum fidem vestram fiat vobis”.

30. I otvoriše im se oèi. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!"

30. Et aperti sunt oculi illorum. Et comminatus est illis Iesus dicens: “Videte, ne quis sciat”.

31. Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

31. Illi autem exeuntes diffamaverunt eum in universa terra illa.

32. Tek što oni iziðoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta.

32. Egressis autem illis, ecce obtulerunt ei hominem mutum, daemonium habentem.

33. Pošto izagna ðavla, progovori njemak. Mnoštvo se èudom èudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!"

33. Et eiecto daemone, locutus est mutus. Et miratae sunt turbae dicentes: “Numquam apparuit sic in Israel!”.

34. A farizeji govorahu: "Po poglavici ðavolskome izgoni ðavle."

34. Pharisaei autem dicebant: “In principe daemoniorum eicit daemones”.

35. I obilazio je Isus sve gradove i sela uèeæi po njihovim sinagogama, propovijedajuæi Evanðelje o Kraljevstvu i lijeèeæi svaku bolest i svaku nemoæ.

35. Et circumibat Iesus civitates omnes et castella, docens in synagogis eorum et praedicans evangelium regni et curans omnem languorem et omnem infirmitatem.

36. Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmuèeni i ophrvani kao ovce bez pastira.

36. Videns autem turbas, misertus est eis, quia erant vexati et iacentes sicut oves non habentes pastorem.

37. Tada reèe svojim uèenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo.

37. Tunc dicit discipulis suis: “Messis quidem multa, operarii autem pauci;

38. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."

38. rogate ergo Dominum messis, ut mittat operarios in messem suam”.