Eclesiástico, 14
1. Feliz o homem que não pecou pelas suas palavras, e que não é atormentado pelo remorso do pecado.*
1. Blago èovjeku koji nije zgriješio rijeèima i koga ne muèi grižnja zbog grijeha.
2. Feliz aquele cuja alma não está triste e que não está privado de esperança!
2. Blago èovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade.
3. Para o homem avarento e cúpido a riqueza é inútil; para que serve o ouro ao homem invejoso?
3. Tvrdici ne prilièi bogatstvo, i èemu veliko blago pohlepniku?
4. Quem acumula injustamente, com prejuízo da vida, acumula para outros, e outro há de vir que esbanjará esses bens na devassidão.
4. Tko uskraæuje sebi sabire drugomu, i tuðinci æe se naslaðivati dobrima njegovim.
5. Para quem será bom aquele que é mau para si mesmo? Não terá nenhuma satisfação em seus bens.
5. Tko je tvrd prema sebi, komu æe biti dobar? Takav ne uživa ni u vlastitom dobru.
6. Nada é pior do que aquele que é avaro consigo mesmo: eis aí o verdadeiro salário de sua maldade.
6. Nema okrutnijeg od onoga tko muèi samog sebe: to mu je plaæa za vlastitu zloæu.
7. Se ele fizer algum bem, é inconscientemente, a seu pesar, e acaba desvendando a sua maldade.
7. Pa ako i èini dobro, èini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloæu.
8. O olhar do invejoso é mau; ele desvia o rosto e despreza sua alma.
8. Zavidljivac je opak: on odvraæa pogled i prezire tuði život.
9. O olhar do avarento é insaciável a respeito da iniquidade, só ficará satisfeito quando tiver ressecado e consumido a sua alma.*
9. Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu.
10. O olhar maldoso só leva ao mal; não será saciado com pão, mas será pobre e triste em sua própria mesa.*
10. Tvrdièino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom.
11. Meu filho, se algo tiveres, faze com isso algum bem a ti mesmo, e apresenta a Deus oferendas dignas.*
11. Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi i prinesi Gospodu dostojne žrtve.
12. Lembra-te de que a morte não tarda, e de que o pacto da moradia dos mortos te foi revelado, pois é lei deste mundo que é preciso morrer.*
12. Ne zaboravi da smrt neæe oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja.
13. Antes de morrer, faze bem ao teu amigo, e dá esmola ao pobre conforme tuas posses.
13. Prije nego umreš, èini dobro prijatelju, i pruži, daj mu koliko možeš.
14. Não te prives de um dia feliz, e não deixes escapar nenhuma parcela do precioso dom.
14. Ne uskraæuj sebi sadašnje sreæe i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka.
15. Não será a outrem que deixarás o fruto de teus esforços e de teus trabalhos, para ser repartido por sorte?
15. Neæeš li ostaviti blago svoje drugomu i neæe li zaslužba tvoja biti ždrijebom razdijeljena?
16. Dá e recebe, e justifica a tua alma.
16. Podari i primi i okusi užitka, jer se u Podzemlju radost ne traži.
17. Pratica a justiça, antes de tua morte, pois na moradia dos mortos não há de se achar alimento.*
17. Sve se živo troši kao i odjeæa, i vjeèna je uredba: valja umrijeti.
18. Toda carne fenece como a erva, e como a folha que cresce numa árvore vigorosa:*
18. Kao lišæe što raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo nièe, tako i naraštaji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se raðaju.
19. umas nascem, outras caem. Assim, nesta raça de carne e sangue, uma geração morre, outra nasce.
19. I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac.
20. Tudo o que é corruptível acabará por ser destruído, e o artesão morrerá com o seu trabalho.
20. Blago èovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito,
21. Toda obra excelente será aprovada e o seu autor nela achará orgulho.
21. koji u srcu svojem prouèava njezine putove i posveæuje se u njezine tajne.
22. Feliz o homem que persevera na sabedoria, que se exercita na prática da justiça, e que, em seu coração, pensa no olhar de Deus que tudo vê;*
22. On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;
23. que repassa no seu coração os seus caminhos, que penetra no conhecimento de seus segredos, que caminha atrás dela seguindo-lhe as pegadas, e que permanece em suas vias;
23. on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim;
24. que olha pelas suas janelas, que escuta à sua porta,
24. postavlja se blizu kuæe njezine i udara klin svoj u njezin zid;
25. que se detém junto a sua casa e que, enterrando uma estaca dentro de suas muralhas, edifica sua cabana junto a ela. Nessa cabana, seus haveres repousam tranquilamente para sempre;*
25. podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu poèivalištu;
26. sob esse abrigo ele estabelece os seus filhos, e ele mesmo residirá debaixo dos seus ramos.*
26. on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim;
27. Em sua sombra ele encontra abrigo contra o calor, e repousará na sua glória.
27. on nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.
Bíblia Ave Maria - Alle Rechte vorbehalten.
