Znaleziono 57 Wyniki dla: prijestolju
ja æu uèvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kako sam obeæao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neæe nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.' (Prva knjiga o kraljevima 9, 5)
Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u sveèanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. (Prva knjiga o kraljevima 22, 10)
A Mihej reèe: "Zato èuj rijeè Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. (Prva knjiga o kraljevima 22, 19)
Jahve je rekao Jehuu: "Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si uèinio sve što sam nosio u srcu protiv kuæe Ahabove, tvoji æe sinovi sve do èetvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu." (Druga knjiga o kraljevima 10, 30)
Ispunila se rijeè koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji æe sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do èetvrtog koljena." I tako je bilo. (Druga knjiga o kraljevima 15, 12)
Tako je izmeðu mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve, izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva nad Izraelom. (Prva knjiga Ljetopisa 28, 5)
Salomon, sin Davidov, bio se uèvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma. (Druga knjiga Ljetopisa 1, 1)
Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' (Druga knjiga Ljetopisa 6, 16)
Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svojem prijestolju, u sveèanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. (Druga knjiga Ljetopisa 18, 9)
A Mihej reèe: "Zato èujte rijeè Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. (Druga knjiga Ljetopisa 18, 18)
U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrðavi grada Suze, (Estera 1, 2)
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)
