Znaleziono 3449 Wyniki dla: Kad
Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna æe biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu. (Izaija 49, 19)
Zašto ne naðoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeði ugibaju. (Izaija 50, 2)
Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio." (Izaija 51, 2)
Svoje sam ti rijeèi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!" (Izaija 51, 16)
Ali sada, èemu sam ja ovdje - rijeè je Jahvina - kad je moj narod bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - rijeè je Jahvina - i bez prestanka se danomice ime moje huli. (Izaija 52, 5)
tako æe on mnoge zadiviti narode i kraljevi æe pred njim usta stisnuti videæ' ono o èemu im nitko nije govorio, shvaæajuæ' ono o èemu nikad èuli nisu: (Izaija 52, 15)
"Bit æe mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neæe više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neæu na tebe srditi nit' æu ti prijetiti. (Izaija 54, 9)
Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve æe ih vjetar raznijeti, vihor æe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit æe zemlju i zaposjest æe svetu goru moju. (Izaija 57, 13)
"Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. (Izaija 58, 3)
Zar je meni takav post po volji u dan kad se èovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoæeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? (Izaija 58, 5)
Vikneš li, Jahve æe ti odgovorit, kad zavapiš, reæi æe: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, (Izaija 58, 9)
Jahve æe te vodit' bez prestanka, sitit æe te u sušnim krajevima. On æe krijepit' kosti tvoje i bit æeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. (Izaija 58, 11)