Znaleziono 231 Wyniki dla: Jahvom

  • Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, meðu stabla u vrtu. (Knjiga Postanka 3, 8)

  • Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, (Knjiga Postanka 14, 22)

  • Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. (Knjiga Postanka 18, 22)

  • Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." (Knjiga Postanka 19, 13)

  • Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, (Knjiga Postanka 19, 27)

  • da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neæeš nabaviti za ženu ni jednu od kæeri Kanaanaca, meðu kojima boravim, (Knjiga Postanka 24, 3)

  • No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto æu živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. (Knjiga Postanka 25, 22)

  • Mojsije se pred Jahvom isprièavao: "Spor sam ja u govoru. Kako æe me faraon poslušati?" (Knjiga Izlaska 6, 30)

  • zakletva pred Jahvom neka odluèi meðu obojicom je li èuvar posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a èuvar nije dužan da nadoknaðuje. (Knjiga Izlaska 22, 10)

  • Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u Šator sastanka izvan zavjese što zaklanja Svjedoèanstvo da gori pred Jahvom od veèeri do jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske naraštaje." (Knjiga Izlaska 27, 21)

  • pa prièvrsti oba draga kamena za poramenice opleæka da budu spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeæa. (Knjiga Izlaska 28, 12)

  • Neka tako Aron, kada god ulazi u Svetište, na svome srcu nosi imena sinova Izraelovih na naprsniku za presuðivanje da ih uvijek doziva u sjeæanje pred Jahvom. (Knjiga Izlaska 28, 29)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina