Znaleziono 18870 Wyniki dla: Dã
Tada spopade strah i užas sve stanovnike obala Sidona i Tira, žitelje Sura i Okine i sve žitelje Jamnije. I graðane koji su živjeli u Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim. (Judita 2, 28)
"Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora padamo nièice preda te: uèini s nama što ti se prohtije. (Judita 3, 2)
Evo ti naših kuæa, našega kraja, žitnih polja, stada, stoke: svi torovi naših šatora ovise samo o jednom tvome migu; služi se svime kako ti se ushtije i kako ti se svidi. (Judita 3, 3)
Poruši on sve njihove uzvišice, sravni sa zemljom svete gajeve njihove: bilo mu je najvelikodušnije dopušteno da razruši sva domaæa božanstva kako bi svi narodi èastili samo Nabukodonozora i svi ga jezici i plemena zazivali kao Boga. (Judita 3, 8)
Stiže tako nasuprot Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je suèelice velikoj judejskoj ravni. Utabori se izmeðu Gebe i Skitopolisa i tu se zadrža cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju vojsku. (Judita 3, 9)
obuze ih neiskaziv strah od toga èovjeka i poèeše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga. (Judita 4, 2)
Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posveæeni poslije obešèašæenja. (Judita 4, 3)
Odaslaše zbog toga glasnike na podruèje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. (Judita 4, 4)
Prije svega zaposjedoše sve vrhove najviših brda, opasaše zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilaše hranu i opremu za voðenje rata, jer polja njihova bijahu istom požeta. (Judita 4, 5)
Tada Joakim, veliki sveæenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, (Judita 4, 6)
i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprijeèiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva èovjeka mogla odjednom proæi. (Judita 4, 7)
Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše nièice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: (Judita 4, 11)