Mosaico decorativo

Znaleziono 18870 Wyniki dla: Dã

  • Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da živi u oèevu domu. (Knjiga Postanka 38, 11)

  • Dugo vremena poslije toga umre Šuina kæi, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. (Knjiga Postanka 38, 12)

  • Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." (Knjiga Postanka 38, 13)

  • Ona svuèe udovièko ruho, navuèe koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj. (Knjiga Postanka 38, 14)

  • Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. (Knjiga Postanka 38, 15)

  • Svrati se on k njoj i reèe: "Daj da ti priðem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što æeš mi dati da uðeš k meni?" (Knjiga Postanka 38, 16)

  • "Spremit æu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jamèevinu dok ga ne pošalješ." (Knjiga Postanka 38, 17)

  • A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj peèatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priðe k njoj i ona po njem zaèe. (Knjiga Postanka 38, 18)

  • Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamèevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naæi. (Knjiga Postanka 38, 20)

  • Tako se on vrati k Judi pa reèe: "Nisam je mogao naæi. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice." (Knjiga Postanka 38, 22)

  • Onda reèe Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao." (Knjiga Postanka 38, 23)

  • Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; èak je u bludnièenju i zaèela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!" (Knjiga Postanka 38, 24)


"A prática das bem-aventuranças não requer atos de heroísmo, mas a aceitação simples e humilde das provações." São Padre Pio de Pietrelcina