Znaleziono 544 Wyniki dla: Božji glas

  • Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. (Knjiga Postanka 1, 2)

  • A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog! (Knjiga Postanka 3, 17)

  • Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. (Knjiga Postanka 4, 23)

  • opaze sinovi Božji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. (Knjiga Postanka 6, 2)

  • U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. (Knjiga Postanka 6, 4)

  • Bog èu plaè djeèaka te anðeo Božji zovne s neba Hagaru i reèe joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj nevolji. (Knjiga Postanka 21, 17)

  • "Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neæe odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." (Knjiga Postanka 23, 6)

  • a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" (Knjiga Postanka 26, 5)

  • Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." (Knjiga Postanka 27, 22)

  • Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas. (Knjiga Postanka 27, 38)

  • I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anðeli Božji po njima se penju i silaze. (Knjiga Postanka 28, 12)

  • Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. (Knjiga Postanka 30, 6)


“Não se desencoraje, pois, se na alma existe o contínuo esforço de melhorar, no final o Senhor a premia fazendo nela florir, de repente, todas as virtudes como num jardim florido.” São Padre Pio de Pietrelcina