Knjiga Sirahova, 16
1. Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima.
2. Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg.
3. Ne raèunaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuæu i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike.
4. Jer jedan razborit èovjek napuèi grad, a rod zlikovaca razori ga.
5. Mnogo je sliènoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje.
6. U zboru grešnièkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev.
7. Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moæ.
8. Nije poštedio sugraðana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove.
9. Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.
10. Ni šest stotina tisuæa pješaka, koji propadoše zbog tvrdoæe srca svojeg.
11. Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi èudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrðe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moæi oprostiti i srdžbu iskaliti.
12. Kao što mu je milosrðe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.
13. Bez kazne mu ne može uteæi grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika.
14. Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim.
15. #
16. #
17. Ne reci: "Sakrit æu se od Boga; tko æe misliti na mene gore u visini? Meðu tolikim mnoštvom neæe me prepoznati; što sam ja u neizmjernom stvaranju?"
18. Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi.
19. Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda.
20. Ali na sve to tko æe misliti? I tko da shvati putove njegove?
21. Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veæina njegovih djela.
22. "Pravedna djela tko æe objaviti? I tko ih oèekuje? Jer ugovor je daleko."
23. Tako misli èovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama.
24. Slušaj, sine moj, i steæi æeš spoznaju; upravi svoje srce rijeèima mojim.
25. Odmjereno æu ti objasniti stegu i pomno izložiti znanje.
26. Bog u poèetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto.
27. Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poèetaka do njihove daleke buduænosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad napuštaju svoje dužnosti.
28. Nijedno od njih svoga bližnjega ne tlaèi i nikad ne krši njegove zapovijedi.
29. A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima.
30. Pokri joj površje svakojakim životinjama i sve se opet vraæa njoj.