Ezekiel, 19

1. A ti, sine èovjeèji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim.

2. Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica meðu lavovima, ležala je meðu laviæima, hraneæi mladunèad svoju.

3. I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati!

4. Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku.

5. A kad mati vidje da uzalud èeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava uèini.

6. Živeæ' tako meðu lavovima, i on lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati,

7. utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove.

8. Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu.

9. Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatoèiše, da mu se više ne èuje rika po gorama izraelskim.

10. Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasaðena, rodna i granata od obilja vode!

11. Imala je jaku granu za palicu vladalaèku: uzdiže se nad krošnju, naoèita visinom, mnoštvom granèica.

12. Al' u gnjevu bješe išèupana i na zemlju baèena. Istoènjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta.

13. U pustinju bje presaðena, u zemlju suhu, bezvodnu.

14. Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalaèku." To je, evo tužaljka, i ostat æe tužaljka.