1. Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata.

2. Ali Jošafat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju."

3. Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji.

4. Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže.

5. Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem

6. i reèe: "Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožaèkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom.

7. Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama;

8. i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govoreæi:

9. 'Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni maè ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.'

10. Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da proðe kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro -

11. sada, dakle, oni nama uzvraæaju zlom, došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao.

12. O Bože naš, zar im neæeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oèi uprte u te."

13. Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima.

14. Tada siðe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova.

15. On reèe: "Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: 'Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji.

16. Sutra siðite na njih; oni æe se penjati uz Hasiški uspon, a vi æete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji.

17. Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako æe vam pomoæi Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziðite pred njih, i Jahve æe biti s vama!'"

18. Tada Jošafat pade nièice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone.

19. Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i poèeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova.

20. Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reèe: "Èujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat æete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!"

21. Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaèe i hvalitelje koji æe u svetom ruhu iæi pred naoružanim èetama i pjevati: "Slavite Jahvu jer je vjeèna ljubav njegova!"

22. Kad poèeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni.

23. Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše.

24. Kad Judejci doðoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio.

25. Tada doðe Jošafat s narodom da pokupi plijen i naðoše ga mnogo: svakoga blaga, odjeæe i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana pljaèkali plijen jer ga je bilo mnogo.

26. Èetvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas.

27. Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na èelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima.

28. Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin.

29. A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su èula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje.

30. Tako je poèinulo Jošafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo.

31. Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva.

32. Išao je putem oca Ase ne skreæuæi s njega nego èineæi što je pravo u Jahvinim oèima.

33. Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio upravio svoje srce Bogu otaca.

34. Ostala Jošafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrštena su u Knjigu o izraelskim kraljevima.

35. Poslije toga udružio se judejski kralj Jošafat s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je bezbožno radio.

36. Udružio se s njim zato da naprave laðe i da odu u Taršiš; napravili su laðe u Esjon Geberu.

37. Dodavahuov sin Eliezer iz Mareše prorekao je protiv Jošafata: "Buduæi da si se udružio s Ahazjom, Jahve æe razoriti tvoja djela." Laðe su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš.





“O Santo Rosário é a arma daqueles que querem vencer todas as batalhas.” São Padre Pio de Pietrelcina