Ponovljeni zakon, 8

1. Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas nareðujem da biste živjeli i raznmožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obeæao ocima vašim.

1. Omne mandatum, quod ego praecipio tibi hodie, cave dili genter ut facias, ut possitis vivere et multiplicemini ingressique possideatis terram, pro qua iuravit Dominus patribus vestris.

2. Sjeæaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih èetrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoæeš li držati zapovijedi njegove ili neæeš.

2. Et recordaberis cuncti itineris, per quod adduxit te Dominus Deus tuus his quadraginta annis per desertum, ut affligeret te atque tentaret, et nota fierent, quae in tuo animo versabantur, utrum custodires mandata illius an non.

3. Ponižavao te i glaðu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaže kako èovjek ne živi samo o kruhu nego da èovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih.

3. Afflixit te penuria et dedit tibi cibum manna, quem ignorabas tu et patres tui, ut ostenderet tibi quod non in solo pane vivat homo, sed in omni verbo, quod egreditur de ore Domini.

4. Tvoja se odjeæa na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih èetrdeset godina.

4. Vestimentum tuum, quo operiebaris, nequaquam defecit, et pes tuus non intumuit his quadraginta annis.

5. Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što èovjek odgaja sina svoga.

5. Recogites ergo in corde tuo quia, sicut erudit homo filium suum, sic Dominus Deus tuus erudivit te,

6. I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeæi putovima njegovim i bojeæi se njega!

6. ut custodias mandata Domini Dei tui et ambules in viis eius et timeas eum.

7. TÓa Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima;

7. Dominus enim Deus tuus introducet te in terram bonam, terram rivorum aquarum et fontium, in cuius campis et montibus erumpunt fluviorum abyssi,

8. zemlju pšenice i jeèma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina;

8. terram frumenti, hordei ac vinearum, in qua ficus et malogranata et oliveta nascuntur, terram olei ac mellis,

9. zemlju u kojoj neæeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neæe nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje æeš iz njezinih brdina vaditi mjed.

9. ubi absque ulla penuria comedes panem tuum et rerum omnium abundantia perfrueris; cuius lapides ferrum sunt, et de montibus eius aeris metalla fodiuntur;

10. Do sita æeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao.

10. ut, cum comederis et satiatus fueris, benedicas Domino Deo tuo pro terra optima, quam dedit tibi.

11. Èuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujuæi njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem.

11. Observa et cave, ne quando obliviscaris Domini Dei tui et neglegas mandata eius atque iudicia et praecepta, quae ego praecipio tibi hodie;

12. I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuæe i u njima se nastaniš;

12. ne, postquam comederis et satiatus fueris, domos pulchras aedificaveris et habitaveris in eis

13. kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje,

13. habuerisque armenta et ovium greges multos, argenti et auri cunctarumque rerum copiam,

14. nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva;

14. elevetur cor tuum, et obliviscaris Domini Dei tui, qui eduxit te de terra Aegypti, de domo servitutis,

15. koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen;

15. et ductor tuus fuit in solitudine magna atque terribili, in qua erat serpens adurens et scorpio ac terra arida et nullae omnino aquae; qui eduxit tibi rivos de petra durissima

16. koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan.

16. et cibavit te manna in solitudine, quod nescierunt patres tui, et, postquam afflixit ac probavit te, ad extremum misertus est tui,

17. Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moæi i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo.

17. ne diceres in corde tuo: “Fortitudo mea et robur manus meae haec mihi omnia praestiterunt”;

18. Sjeti se Jahve, Boga svoga! TÓa on ti je dao snagu da stjeèeš bogatstvo da tako ispuni - kao što je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.

18. sed recorderis Domini Dei tui, quod ipse vires tibi praebuerit, ut consequereris prosperitatem, ut impleret pactum suum, super quo iuravit patribus tuis, sicut praesens indicat dies.

19. Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i poðeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da æete zacijelo izginuti;

19. Sin autem oblitus Domini Dei tui secutus fueris deos alienos coluerisque illos et adoraveris, ecce nunc testificor vobis quod omnino dispereatis:

20. poput naroda koje æe Jahve pogubiti pred vama, tako æe i vas nestati jer niste poslušali glasa Jahve, Boga svoga.

20. sicut gentes, quas delevit Dominus in introitu vestro, ita et vos peribitis, si inoboedientes fueritis voci Domini Dei vestri.