Knjiga Brojeva, 11

1. I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to èu Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora.

1. Ortum est murmur populi, quasi dolentium pro labore, contra Dominum. Quod cum audisset Dominus, iratus est, et accensus in eos ignis Domini devoravit extremam castrorum partem.

2. Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša.

2. Cumque clamasset populus ad Moysen, oravit Moyses ad Dominum, et absorptus est ignis.

3. Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih.

3. Vocaverunt nomen loci illius Tabera, eo quod incensus fuisset contra eos ignis Domini.

4. Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreæi: "Tko æe nas nasititi mesom?

4. Vulgus autem promiscuum, quod erat in medio eius, flagravit desiderio, et sedentes fleverunt pariter filii Israel et dixerunt: “Quis dabit nobis ad vescendum carnes?

5. Sjeæamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i èešnjaka.

5. Recordamur piscium, quos comedebamus in Aegypto gratis; in mentem nobis veniunt cucumeres et pepones porrique et cepae et alia.

6. Sad nam život vene; nema nièega, osim mÓane, pred našim oèima."

6. Guttur nostrum aridum est; nihil aliud respiciunt oculi nostri nisi man”.

7. MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.

7. Erat autem man quasi semen coriandri aspectus bdellii.

8. Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploèi ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaèe. Okus joj bijaše kao okus kolaèa zgotovljena u ulju.

8. Circuibatque populus et colligens illud frangebat mola sive terebat in mortario coquens in olla et faciens ex eo tortulas saporis quasi panis oleati.

9. Kad bi se noæu spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana.

9. Cumque descenderet nocte super castra ros, descendebat pariter et man.

10. Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti.

10. Audivit ergo Moyses flentem populum per familias, singulos per ostia tentorii sui. Iratusque est furor Domini valde; quod Moysi intoleranda res visa est,

11. "Zašto zlostavljaš slugu svoga?" - upravi Mojsije rijeè Jahvi. "Zašto nisam stekao milost u tvojim oèima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda?

11. et ait ad Dominum: “Cur afflixisti servum tuum? Quare non invenio gratiam coram te? Et cur imposuisti pondus universi populi huius super me?

12. Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenèe, u zemlju što sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!'

12. Numquid ego concepi omnem hunc populum vel genui eum, ut dicas mihi: "Porta eum in sinu tuo, sicut portare solet nutrix infantulum, et defer in terram, pro qua iurasti patribus eorum?".

13. Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaèe oko mene govoreæi: 'Daj nam mesa da jedemo!'

13. Unde mihi carnes, ut dem universo populo isti? Flent contra me dicentes: "Da nobis carnes, ut comedamus!".

14. Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me.

14. Non possum ego solus sustinere omnem hunc populum, quia nimis gravis est mihi.

15. Ako æeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oèima, da više ne gledam svoga jada."

15. Si hoc modo agis mecum, obsecro ut interficias me, si inveni gratiam in oculis tuis, ne videam amplius mala mea!”.

16. Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset muževa izmeðu starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom.

16. Et dixit Dominus ad Moysen: “Congrega mihi septuaginta viros de senibus Israel, quos tu nosti quod senes populi sint ac magistri, et duces eos ad ostium tabernaculi conventus, stabuntque ibi tecum.

17. Ja æu siæi i ondje s tobom govoriti; uzet æu nešto duha koji je na tebi i stavit æu ga na njih. Tako æe s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam.

17. Et descendam et loquar tibi et auferam de spiritu tuo tradamque eis, ut sustentent tecum onus populi, et non tu solus graveris.

18. Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest æete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreæi: 'Tko æe nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve æe vam, dakle, dati mesa da jedete.

18. Populo quoque dices: Sanctificamini, cras comedetis carnes; ego enim audivi vos flere: "Quis dabit nobis escas carnium? Bene nobis erat in Aegypto". Et dabit vobis Dominus carnes, et comedetis

19. Neæete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,

19. non uno die nec duobus vel quinque aut decem nec viginti quidem,

20. nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meðu vama mrmljajuæi pred njim rijeèima: 'Zašto smo uopæe odlazili iz Egipta!'"

20. sed usque ad mensem dierum, donec exeat per nares vestras et vertatur in nauseam, eo quod reppuleritis Dominum, qui in medio vestri est, et fleveritis coram eo dicentes: "Quare egressi sumus ex Aegypto?"”.

21. "Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima šest stotina tisuæa pješaka, a ti kažeš: 'Mesa æu im dati da jedu mjesec dana.'

21. Et ait Moyses: “Populus, in cuius medio sum, sescenta milia peditum sunt, et tu dicis: "Dabo eis esum carnium mense integro!".

22. Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?"

22. Numquid ovium et boum multitudo caedetur, ut possit sufficere ad cibum? Vel omnes pisces maris in unum congregabuntur, ut eos satient?”.

23. Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æeš vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe."

23. Cui respondit Dominus: “Numquid manus Domini abbreviata est? Iam nunc videbis utrum meus sermo opere compleatur an non”.

24. Mojsije izaðe i kaza narodu Jahvine rijeèi. Onda skupi sedamdeset muževa izmeðu narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora.

24. Venit igitur Moyses et narravit populo verba Domini congregans septuaginta viros de senibus Israel, quos stare fecit circa tabernaculum.

25. Jahve siðe u oblaku i poèe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh poèinu na njima, poèeše prorokovati, ali to više nikad ne uèiniše.

25. Descenditque Dominus per nubem et locutus est ad eum auferens de spiritu, qui erat in Moyse, et dans septuaginta viris senibus. Cumque requievisset in eis spiritus, prophetaverunt nec ultra fecerunt.

26. Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poèinuo - bili su i oni meðu upisanima, premda nisu došli u tabor - te poèeše u taboru prorokovati.

26. Remanserant autem in castris duo viri, quorum unus vocabatur Eldad et alter Medad, super quos requievit spiritus; nam et ipsi descripti fuerant et non exierant ad tabernaculum. Cumque prophetarent in castris,

27. Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju u taboru!"

27. cucurrit puer et nuntiavit Moysi dicens: “Eldad et Medad prophetant in castris”.

28. Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reèe: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!"

28. Statim Iosue filius Nun minister Moysi et electus eius a iuventute sua ait: “Domine mi Moyses, prohibe eos!”.

29. Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!"

29. At ille: “Quid, inquit, aemularis pro me? Quis tribuat, ut omnis populus prophetet, et det eis Dominus spiritum suum?”.

30. Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.

30. Reversusque est Moyses et maiores natu Israel in castra.

31. Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje.

31. Ventus autem egrediens a Domino arreptas trans mare coturnices detulit et demisit in castra itinere, quantum uno die confici potest, ex omni parte castrorum per circuitum; volabantque in aere duobus cubitis altitudine super terram.

32. Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noæ i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera.

32. Surgens ergo populus toto die illo et nocte ac die altero congregavit coturnicum, qui parum, decem choros; et extenderunt eas per gyrum castrorum.

33. Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše meðu njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom.

33. Adhuc carnes erant in dentibus eorum, nec defecerat huiuscemodi cibus, et ecce furor Domini concitatus in populum percussit eum plaga magna nimis.

34. Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili.

34. Vocatusque est ille locus Cibrottaava; ibi enim sepelierunt populum, qui desideraverat.

35. Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.

35. Egressi autem de Cibrottaava, venerunt in Aseroth et manserunt ibi.