Ezekiel, 6
1. Tada mi doðe rijeè Jahvina i reèe:
1. Et factus est sermo Domini ad me dicens:
2. "Sine èovjeèji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih.
2. “Fili hominis, pone faciem tuam ad montes Israel et prophetabis ad eos
3. Reci: 'Gore Izraelove, èujte rijeè Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Gore i brežuljci, jaruge i doline, evo, spustit æu maè na vas i oborit æu uzvišice vaše!
3. et dices: Montes Israel, audite verbum Domini Dei. Haec dicit Dominus Deus montibus et collibus, voraginibus et vallibus: Ecce ego inducam super vos gladium et destruam excelsa vestra;
4. Opustjet æe žrtvenici vaši i porušit æe se stupovi vaši, a vaše poginule pred kumire æu vam baciti.
4. et demoliar aras vestras, et confringentur delubra vestra, et deiciam interfectos vestros ante idola vestra.
5. Pobacat æu trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat æu kosti vaše oko žrtvenika vaših!
5. Et dabo cadavera filiorum Israel ante faciem simulacrorum vestrorum et dispergam ossa vestra circum aras vestras;
6. Gdje god boravili, gradovi æe vaši biti opustošeni, uzvišice poharane, žrtvenici æe vam opustjeti i biti uništeni, kumiri æe vaši biti oboreni i nestat æe ih, stupovi æe vaši biti smrvljeni, sva æe djela vaša propasti.
6. in omnibus habitationibus vestris urbes desertae erunt, et excelsa demolientur, ut dissipentur et intereant arae vestrae, et confringantur et cessent idola vestra, et conterantur delubra vestra, et deleantur opera vestra.
7. Meðu vas æe padati poginuli, i znat æete da sam ja Jahve!
7. Et cadet interfectus in medio vestri, et scietis quia ego Dominus.
8. Ali æu ipak poštedjeti neke od vas: ti æe meðu narodima uteæi maèu kad se raspršite po zemljama.
8. Et relinquam in vobis eos, qui fugerint gladium in gentibus, cum dispersero vos in terris;
9. Tada æe se preživjeli meðu vama spomenuti mene meðu narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubnièko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubnièke oèi što poðoše za kumirima njihovim. I tada æe sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniše gadostima svojim.
9. et recordabuntur mei liberati vestri in gentibus, ad quas captivi ducti sunt, quia contrivi cor eorum fornicans et recedens a me, et oculos eorum fornicantes post idola sua; et displicebunt sibimet super malis, quae fecerunt in universis abominationibus suis,
10. I spoznat æe da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da æu ih udariti svim tim zlom.'"
10. et scient quia ego Dominus non frustra locutus sum, ut facerem eis malum hoc.
11. Ovako govori Jahve Gospod: "Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom æe Izraelov pasti od maèa, gladi i kuge!
11. Haec dicit Dominus Deus: Plaude manu tua et percute pede tuo et dic: Heu ad omnes abominationes malas domus Israel, quia gladio, fame et peste ruituri sunt!
12. Tko bude daleko, od kuge æe umrijeti; tko bude blizu, od maèa æe pasti, i tko bude opkoljen, od gladi æe izdahnuti! Tako æu gnjev iskaliti na njima
12. Qui longe est, peste morietur; qui autem prope, gladio corruet; et, qui relictus fuerit et obsessus, fame morietur, et complebo indignationem meam in eis.
13. i spoznat æe da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali meðu kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim.
13. Et scietis quia ego Dominus, cum fuerint interfecti eorum in medio idolorum suorum, in circuitu ararum suarum, in omni colle excelso, in cunctis summitatibus montium et subtus omne lignum nemorosum et subtus universam quercum frondosam, locum ubi obtulerunt tura redolentia universis idolis suis.
14. Ruku æu podiæi na njih i svu æu im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat æe da sam ja Jahve!"
14. Et extendam manum meam super eos et faciam terram desolatam et destitutam a deserto usque Rebla in omnibus habitationibus eorum, et scient quia ego Dominus”.
