Druga knjiga o kraljevima, 6

1. Proroèki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.

1. Dixerunt autem filii prophetarum ad Eliseum: “Ecce locus, in quo habitamus coram te, angustus est nobis.

2. Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i naèinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite."

2. Eamus usque ad Iordanem, et tollant singuli de silva materias singulas, ut aedificemus nobis ibi locum ad habitandum”. Qui dixit: “Ite”.

3. Jedan od njih reèe mu: "Udostoj se poæi sa svojim slugama." On odgovori: "Hoæu."

3. Et ait unus ex illis: “Veni ergo et tu cum servis tuis”. Respondit: “Ego veniam”.

4. I poðe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeæi drva.

4. Et abiit cum eis. Cumque venissent ad Iordanem, caedebant ligna.

5. A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posuðena!"

5. Accidit autem, ut, cum unus materiam succidisset, caderet ferrum securis in aquam; exclamavitque ille et ait: “Heu, domine mi! Et hoc ipsum mutuo acceperam!”.

6. A èovjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsijeèe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uèini da sjekira ispliva.

6. Dixit autem homo Dei: “Ubi cecidit?”. At ille monstravit ei locum. Praecidit ergo lignum et misit illuc, natavitque ferrum.

7. I reèe: "Izvadi je!" I èovjek pruži ruku te je uze.

7. Et ait: “Tolle!”. Qui extendit manum et tulit illud.

8. Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim èasnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu."

8. Rex autem Syriae pugnabat contra Israel; consiliumque iniit cum servis suis dicens: “In loco illo et illo ponamus insidias”.

9. Ali Elizej poruèi izraelskom kralju: "Èuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili."

9. Misit itaque vir Dei ad regem Israel dicens: “Cave, ne transeas in loco illo, quia ibi Syri in insidiis sunt”.

10. I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao èovjek Božji. On je upozoravao i kralj se èuvao; a bilo je to više puta.

10. Misit rex Israel ad locum, quem dixerat ei vir Dei et de quo praemonuerat eum, et observavit se ibi non semel neque bis.

11. Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje èasnike te ih upita: "Neæete li mi reæi tko od naših drži s kraljem Izraelovim?"

11. Conturbatumque est cor regis Syriae pro hac re et, convocatis servis suis, ait: “Quare non indicatis mihi quis proditor mei sit apud regem Israel?”.

12. Jedan od èasnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeèi koje kazuješ u svojoj spavaonici."

12. Dixitque unus servorum eius: “Nequaquam, domine mi rex. Sed Eliseus propheta, qui est in Israel, indicat regi Israel omnia verba, quaecumque locutus fueris in conclavi tuo”.

13. On reèe: "Idite i pogledajte gdje je, pa æu veæ poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu."

13. Dixit eis: “Ite et videte ubi sit, ut mittam et capiam eum”. Annuntiaveruntque ei dicentes: “Ecce in Dothain”.

14. Tada kralj posla onamo konje, kola i jake èete. Oni stigoše noæu i opkoliše grad.

14. Misit ergo illuc equos et currus et robur exercitus; qui cum venissent nocte, circumdederunt civitatem.

15. Ujutro, ustavši, èovjek Božji iziðe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reèe: "Ah, gospodaru moj, što nam je èiniti?"

15. Consurgens autem diluculo minister viri Dei egressus est viditque exercitum in circuitu civitatis et equos et currus nuntiavitque ei dicens: “Heu, domine mi, quid faciemus?”.

16. A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima."

16. At ille respondit: “Noli timere; plures enim nobiscum sunt quam cum illis”.

17. I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oèi da vidi!" I Jahve otvori oèi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!

17. Oravitque Eliseus dicens: “Domine, aperi oculos huius, ut videat”. Et aperuit Dominus oculos pueri, et vidit, et ecce mons plenus equorum et curruum igneorum in circuitu Elisei.

18. Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoæom ove ljude!" I na rijeè Elizejevu udari ih sljepoæom.

18. Hostes vero descenderunt ad eum. Porro Eliseus oravit Dominum dicens: “Percute, obsecro, gentem hanc caecitate!”. Percussitque eos Dominus, ne viderent iuxta verbum Elisei.

19. Elizej im reèe: "Nije ovo put i nije ovo grad. Poðite za mnom, ja æu vas odvesti èovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju.

19. Dixit autem ad eos Eliseus: “Non est haec via, nec ista est civitas; sequimini me, et ostendam vobis virum, quem quaeritis”. Duxit ergo eos in Samariam.

20. Kad su ulazili u Samariju, Elizej reèe: "Jahve, otvori ovima oèi da progledaju." Jahve im otvori oèi i oni vidješe da su usred Samarije!

20. Cumque ingressi fuissent in Samaria, dixit Eliseus: “Domine, aperi oculos istorum, ut videant”. Aperuitque Dominus oculos eorum, et viderunt esse se in medio Samariae.

21. Kad ih vidje kralj Izraela, reèe Elizeju: "Treba li ih poubijati, oèe moj?"

21. Dixitque rex Israel ad Eliseum, cum vidisset eos: “Numquid percutiam eos, pater mi?”.

22. A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar æeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i maèem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru."

22. At ille ait: “Non percuties; neque enim, quos cepisti gladio et arcu tuo, percutis. Pone panem et aquam coram eis, ut comedant et bibant et vadant ad dominum suum”.

23. Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljaèkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo.

23. Appositaque est eis ciborum magna praeparatio, et comederunt et biberunt, et dimisit eos; abieruntque ad dominum suum, et ultra non venerunt turmae Syriae in terram Israel.

24. Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzaðe i opkoli Samariju.

24. Factum est autem post haec, congregavit Benadad rex Syriae universum exercitum suum et ascendit et obsidebat Samariam.

25. I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareæa glava stajala osamdeset šekela srebra, a èetvrt kaba golubinje neèisti pet šekela srebra.

25. Factaque est fames magna in Samaria et tamdiu obsessa est, donec venumdaretur caput asini octoginta argenteis et quarta pars cabi stercoris columbarum quinque argenteis.

26. Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!"

26. Cumque rex Israel transiret per murum, mulier exclamavit ad eum dicens: “Salva me, domine mi rex!”.

27. On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako æu ti ja pomoæi? Neèim s gumna ili iz tijeska?"

27. Qui ait: “Non, salvet te te Dominus. Unde salvare te possum? De area an de torculari?”. Dixitque ad eam rex: “Quid tibi vis?”. Quae respondit:

28. Još joj kralj reèe: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra æemo pojesti moga!'

28. “Mulier ista dixit mihi: “Da filium tuum, ut comedamus eum hodie, et filium meum comedemus cras”.

29. Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina."

29. Coximus ergo filium meum et comedimus. Dixique ei die altera: Da filium tuum, ut comedamus eum; quae abscondit filium suum”.

30. Kada je kralj èuo rijeèi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.

30. Quod cum audisset rex, scidit vestimenta sua. Et transibat super murum, viditque omnis populus cilicium, quo vestitus erat ad carnem intrinsecus.

31. I reèe tada kralj: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!"

31. Et ait: “Haec mihi faciat Deus et haec addat, si steterit caput Elisei filii Saphat super eum hodie”.

32. Elizej sjedio u svojoj kuæi i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reèe starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnièki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne èuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?"

32. Eliseus autem sedebat in domo sua, et senes sedebant cum eo. Praemisit itaque rex virum. Sed antequam veniret nuntius, Eliseus dixit ad senes: “Numquid scitis quod miserit filius homicidae hic, ut praecidatur caput meum? Videte ergo, cum venerit nuntius, claudite ostium et non sinatis eum introire; ecce enim sonitus pedum domini eius post eum est”.

33. Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reèe mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još oèekujem od Jahve?"

33. Et adhuc illo loquente eis, apparuit rex, qui veniebat ad eum, et ait: “Ecce, tantum malum a Domino est; quid amplius exspectabo a Domino?”.