Baruh, 4

1. Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji æe trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj æe živjeti; tko ga napusti, taj æe umrijeti.

1. Ipsa est liber praeceptorum Dei et lex, quae permanet in aeter num. Omnes, qui tenent eam, ad vitam; qui autem relinquunt eam, morientur.

2. Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:

2. Convertere, Iacob, et apprehende eam; perambula ad splendorem in lumine eius.

3. ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuðemu.

3. Noli dare alteri gloriam tuam et dignitates tuas genti alienae.

4. Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!

4. Beati sumus, Israel, quia, quae placent Deo, nobis nota sunt.

5. Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!

5. Confide, popule meus, memoria Israel:

6. Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izruèeni neprijateljima;

6. venumdati estis gentibus non in perditionem, sed, quia irritastis Deum, traditi estis adversariis.

7. Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujuæi zlodusima, a ne Bogu.

7. Exacerbastis enim eum, qui fecit vos, sacrificantes daemonibus et non Deo.

8. Zaboravili ste Boga vjeènog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila.

8. Obliti autem estis Deum, qui vos pavit, Deum aeternum, et contristastis eam, quae vos enutrivit, Ierusalem.

9. Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.

9. Vidit enim supervenientem vobis iram a Deo et dixit: “Audite, vicinae Sion: Superinduxit mihi Deus luctum magnum.

10. Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruèi Vjeèni sinove i kæeri.

10. Vidi enim captivitatem filiorum meorum et filiarum, quam superinduxit illis Aeternus.

11. S radošæu sam ih hranila, s tugom i plaèem gledam gdje odlaze.

11. Nutrivi enim illos cum iucunditate, dimisi autem illos cum fletu et luctu.

12. Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona.

12. Nemo gaudeat super me, viduam et derelictam a multis; desolata sum propter peccata filiorum meorum, quia declinaverunt a lege Dei.

13. Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.

13. Iustificationes autem eius non cognoverunt neque ambulaverunt in viis mandatorum Dei neque semitas disciplinae in iustitia eius ingressi sunt.

14. Doðite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vjeèni sinove i kæeri!

14. Veniant vicinae Sion; et memores estote captivitatis filiorum meorum et filiarum, quam superinduxit illis Aeternus.

15. Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuðega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;

15. Superinduxit enim illis gentem de longinquo, gentem improbam et alterius linguae, qui non sunt reveriti senem neque parvulorum miserti sunt

16. odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kæeri.

16. et abduxerunt dilectos viduae et a filiabus unicam desolaverunt”.

17. Kako bih vam mogla ja pomoæi?

17. Ego autem, quid possum adiuvare vos?

18. Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja.

18. Qui enim superinduxit in vos mala, eripiet vos de manu inimicorum vestrorum.

19. Idite, djeco, otiðite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna;

19. Abite, filii, abite; ego enim derelicta sum sola.

20. skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat æu Vjeènoga.

20. Exui me stola pacis, indui autem me cilicio obsecrationis meae, clamabo ad Aeternum in diebus meis.

21. Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on æe vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja.

21. Confidite, filii, clamate ad Deum, et eripiet vos de dominatione, de manu inimicorum.

22. Jer u Vjeènog se uzdam, on æe vas spasiti; od Svetoga oèekujem radost: uskoro na vas æe se smilovati, Vjeèni, Spasitelj vaš.

22. Ego enim speravi ab Aeterno salutem vestram; et venit mihi gaudium a Sancto super misericordia, quae veniet vobis cito ab Aeterno, salutari vestro.

23. S tugom i plaèem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog æe vas meni vratiti s radošæu i klicanjem za sva vremena.

23. Emisi enim vos cum luctu et fletu; reddet autem mihi vos Deus cum gaudio et laetitia in aeternum.

24. Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako æe naskoro vidjeti gdje æe vas izbaviti Bog, koji æe doæi u velikoj slavi i sjaju Vjeènoga.

24. Nam, sicut nunc viderunt vicinae Sion vestram captivitatem, sic videbunt cito a Deo vestram salutem, quae superveniet vobis cum magna gloria et splendore Aeterni.

25. Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet æeš njegovu propast, na njegovu æeš šiju staviti nogu.

25. Filii, patienter sustinete iram, quae vobis a Deo supervenit; persecutus est te inimicus tuus, sed cito videbis perditionem in cervicem eorum ascendentem.

26. Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj.

26. Delicati mei ambulaverunt vias asperas, ducti sunt ut grex direptus ab inimicis.

27. Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on æe vas se spomenuti.

27. Confidite, filii, et clamate ad Deum; erit enim vestra ab inductore memoria.

28. Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošæu deseterostrukom.

28. Nam sicut fuit mens vestra, ut erraretis a Deo, conversi decuplate studium quaerendi eum;

29. Jer onaj koji je na vas nesreæu doveo, vašim æe spasenjem vratiti vam vjeènu radost.

29. qui enim induxit in vos mala, inducet in vos aeternam iucunditatem cum salute vestra.

30. Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit æe te onaj koji ti dade ime.

30. Confide, Ierusalem; consolabitur enim te, qui te nominavit.

31. Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!

31. Miseri, qui te nocuerunt et qui exsultati sunt in casu tuo!

32. Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove!

32. Miserae civitates, quibus servierunt filii tui; misera, quae accepit filios tuos!

33. Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako æe tugovati nad svojim opustošenjem.

33. Sicut enim gavisa est in tua ruina et laetata est in tuo casu, ita contristabitur in sua solitudine.

34. Neæe se veseliti mnogome puèanstvu, obijest æe mu se preobratit' u tugovanje,

34. Et amputabo exsultationem multitudinis, et laetitia eius erit in luctum.

35. od Vjeènoga na nj æe doæi oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit æe stan zlodusima.

35. Ignis enim superveniet illi ab Aeterno in dies longinquos, et inhabitabitur a daemoniis plurimum temporis.

36. Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga.

36. Circumspice ad orientem, Ierusalem, et vide iucunditatem, quae a Deo tibi superventura est.

37. Evo, vraæaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i klièu u slavu Božju.

37. Ecce veniunt filii tui, quos emisisti, veniunt congregati ab ortu usque ad occasum verbo Sancti, gaudentes in Dei gloria.