Fondare 3214 Risultati per: ove

  • Svaða je nastajala izmeðu pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. (Knjiga Postanka 13, 7)

  • povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. (Knjiga Postanka 14, 2)

  • Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga izmeðu Kadeša i Bereda. (Knjiga Postanka 16, 14)

  • Savez svoj sklapam izmeðu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja æu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. (Knjiga Postanka 17, 7)

  • Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili roðeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukuæane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. (Knjiga Postanka 17, 23)

  • Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. (Knjiga Postanka 18, 7)

  • a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." (Knjiga Postanka 19, 2)

  • Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! (Knjiga Postanka 19, 12)

  • Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. (Knjiga Postanka 19, 14)

  • Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. (Knjiga Postanka 19, 16)

  • Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. (Knjiga Postanka 19, 22)

  • i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. (Knjiga Postanka 19, 25)


“Tenhamos sempre horror ao pecado mortal e nunca deixemos de caminhar na estrada da santa eternidade.” São Padre Pio de Pietrelcina