Fondare 347 Risultati per: moja
Da, moja kuæa stoji èvrsto pred Bogom: on je uèinio vjeèan Savez sa mnom, u svemu dobro ureðen i utvrðen. Da, on æe dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja. (Druga knjiga o Samuelu 23, 5)
Zatim se uspnite amo s njim i neka uðe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." (Prva knjiga o kraljevima 1, 35)
I potuži se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. (Druga knjiga o kraljevima 4, 19)
Jer su me ostavili i prinose žrtve tuðim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se ugasiti.' (Druga knjiga o kraljevima 22, 17)
Ustavši na noge, kralj David reèe: "Èujte me, moja braæo i moj narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da sagradim dom gdje bi poèivao Kovèeg saveza Jahvina i da bude podnožje nogama našega Boga te sam pripravio što treba za gradnju. (Prva knjiga Ljetopisa 28, 2)
I rekao mi je: 'Tvoj sin Salomon sagradit æe meni Dom i moja predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja æu mu biti otac. (Prva knjiga Ljetopisa 28, 6)
Salomon preseli i faraonovu kæer iz Davidova grada u kuæu koju joj bijaše sagradio, jer je mislio: "Neæe moja žena živjeti u dvoru izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj došao Kovèeg Jahvin." (Druga knjiga Ljetopisa 8, 11)
Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, doðe njegova rijeè Šemaji: "Ponizili su se; neæu ih uništiti, nego æu im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neæe oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 7)
Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite." (Druga knjiga Ljetopisa 29, 11)
Jer su me ostavili i kadili tuðim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se ugasiti. (Druga knjiga Ljetopisa 34, 25)
Ni ja, ni moja braæa, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje. (Knjiga Nehemijina 4, 17)
I ja, i moja braæa, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili. (Knjiga Nehemijina 5, 10)
