Fondare 15 Risultati per: kraljevskom

  • David reèe Akišu: "Ako sam našao milost u tvojim oèima, neka mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zašto da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?" (Prva knjiga o Samuelu 27, 5)

  • Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili maèem u kraljevskom dvoru. (Druga knjiga o kraljevima 11, 20)

  • treæina neka bude u kraljevskom dvoru, treæina na Jesodskim vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina. (Druga knjiga Ljetopisa 23, 5)

  • Leviti bi donosili kovèeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik sveæenièkog poglavara te bi ispraznili kovèeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su èinili svaki dan i sabrali mnogo novca. (Druga knjiga Ljetopisa 24, 11)

  • Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao. (Knjiga Nehemijina 2, 14)

  • da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlaèna. (Estera 1, 11)

  • Skoroteèe žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrðavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i èastili se, grad je Suza bio uznemiren. (Estera 3, 15)

  • Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)

  • sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravljaèima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav! [12c] Mnogi, koliko su više obasuti èastima, poradi velike dobrodušnosti svojih dobroèinitelja, toliko se više znaju uzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo našim podanicima nego, nesposobni da obuzdaju bahatost, namještaju zamku i samim svojim dobroèiniteljima. [12d] Oni ne samo da iskorjenjuju osjeæaj harnosti nego, zaneseni nadutošæu onih koji ne znaju za dobro, umišljaju da æe umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. [12e] Èesto i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje: [12f] smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigraju èestitu dobronamjernost upravljaèa. [12g] To se može vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle: istražite samo kolike je zloèine pred našim oèima poèinila opakost nedostojnih vladara. [12h] Zato æemo se ubuduæe truditi da svim ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo. [12i] Uvest æemo promjene, a što nam se na uvid podastre prosuðivat æemo s najdobrohotnijom susretljivošæu. [12k]Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, [12l] a on se toliko okoristio dobrohotnošæu koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. [12m] Ali ne znajuæi obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, [12n] tražeæi da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobroèinitelja, i našu neporoènu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. [12] Mislio je da æe nas tako osamljene zaskoèiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. [12p] Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima, [12q] sinovi Najvišega, Najveæega, živoga Boga koji èuva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. [12r] Uèinit æete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zloèina, veæ obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu. [12s] Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u èasu nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan [12t] u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. [12u] Zato i vi meðu svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj sveèanosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubuduæe bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast. [12v] Svaki grad ili uopæe pokrajina koja se ovoga ne bude pridržavala bit æe nesmiljeno kopljem i ognjem uništena: postat æe ne samo ljudima nepristupaèna nego i zvijerima i pticama zauvijek mrska." (Estera 8, 12)

  • Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moæniji. (Estera 9, 4)

  • Tada se Juda, prekinuvši opsadu Tvrðe, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru. (Prva knjiga o Makabejcima 6, 32)

  • Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu životinju opremljenu kraljevskom ormom, višu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj (Prva knjiga o Makabejcima 6, 43)


“A sua função é tirar e transportar as pedras, e arrancar os espinhos. Jesus é quem semeia, planta, cultiva e rega. Mas seu trabalho também é obra de Jesus. Sem Ele você nada pode fazer.” São Padre Pio de Pietrelcina