Fondare 505 Risultati per: koju

  • jer èujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. (Poslanica Filemonu 1, 5)

  • I još: Ja æu se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. (Poslanica Hebrejima 2, 13)

  • a u drugi jednom godišnje samo veliki sveæenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. (Poslanica Hebrejima 9, 7)

  • Evo: plaæa kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - vièe i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. (Jakovljeva poslanica 5, 4)

  • Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. (Prva Petrova poslanica 1, 13)

  • Govori li tko? Neka govori kao rijeèi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen. (Prva Petrova poslanica 4, 11)

  • Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od poèetka. Ta stara zapovijed jest rijeè koju ste èuli. (Prva Ivanova poslanica 2, 7)

  • I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. (Prva Ivanova poslanica 4, 16)

  • Starješina izabranoj Gospoði i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini - a ne samo ja nego i svi koji upoznaše Istinu - (Druga Ivanova poslanica 1, 1)

  • I sada te molim, Gospoðo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od poèetka: da ljubimo jedni druge. (Druga Ivanova poslanica 1, 5)

  • "Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit æe se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života - kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu. (Otkrivenje 17, 8)

  • Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim." (Otkrivenje 17, 18)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina