Fondare 30 Risultati per: Mordokaj

  • Stigli su oni i s njima Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa ljudi od naroda Izraelova: (Knjiga Ezrina 2, 2)

  • Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. (Estera 0, 1)

  • Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan èovjek, èinovnik na kraljevu dvoru; (Estera 0, 2)

  • Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani uèiniti, pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeæi se do noæi da svakoj pojedinosti dokuèi znaèenje. i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su èuvala dvor. (Estera 0, 11)

  • Kralj odredi da se zapišu ti dogaðaji da bi se saèuvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj. (Estera 0, 15)

  • U tvrðavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. (Estera 2, 5)

  • On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kæerku strica svoga, jer ona ne imaðaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kæerku. (Estera 2, 7)

  • Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to uèini. (Estera 2, 10)

  • Svakoga je dana Mordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kako se Estera osjeæa i kako se prema njoj odnose. (Estera 2, 11)

  • Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sjeðaše na vratima kraljevim. (Estera 2, 19)

  • Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao što joj Mordokaj bijaše naredio. Estera se i dalje držala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbništvom. (Estera 2, 20)

  • U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, èuvari praga, planuše gnjevom i poèeše snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera. (Estera 2, 21)


“Pense na felicidade que está reservada para nós no Paraíso”. São Padre Pio de Pietrelcina