Fondare 385 Risultati per: Lud

  • Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jošafat bio je peèatnik. (Druga knjiga o Samuelu 20, 24)

  • Poslije toga Davida zapeèe savjest što je dao brojiti narod pa reèe Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio." (Druga knjiga o Samuelu 24, 10)

  • Tada doðoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. (Prva knjiga o kraljevima 3, 16)

  • Elihoref i Ahija, sinovi Šišini, bilježnici; Jošafat, sin Ahiludov, savjetnik; (Prva knjiga o kraljevima 4, 3)

  • Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet Šeanu, koji je pokraj Saretana niže Jizreela, od Bet Šeana do Abel Mekole, i preko Jokmeama. (Prva knjiga o kraljevima 4, 12)

  • Bilo je èak posveæenih bludnica u zemlji. Oponašao je sve grozote naroda što ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih. (Prva knjiga o kraljevima 14, 24)

  • Protjerao je iz zemlje posveæene bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu naèinili. (Prva knjiga o kraljevima 15, 12)

  • Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeèi koju je rekao Jahve. (Prva knjiga o kraljevima 22, 38)

  • Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. (Prva knjiga o kraljevima 22, 47)

  • Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga èaranja!" (Druga knjiga o kraljevima 9, 22)

  • dok ne doðem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da biste živjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreæi vam: Jahve æe vas izbaviti.' (Druga knjiga o kraljevima 18, 32)

  • Razorio je stanove posveæenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. (Druga knjiga o kraljevima 23, 7)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina