Fondare 941 Risultati per: Ljudi Božji
kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oèima Židova, voljen od mnoštva svoje subraæe kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjeæam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i uèinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i èudesa kakvih nema meðu poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izaðoše u èas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit æe im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest èetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Èetvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao sveæenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeæi da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema. (Estera 10, 3)
Jednoga dana doðu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan. (Knjiga o Jobu 1, 6)
Dok je on još to govorio, doðe drugi i reèe: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." (Knjiga o Jobu 1, 16)
Jednoga dana doðu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan. (Knjiga o Jobu 2, 1)
Od braæe si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlaèio haljine; (Knjiga o Jobu 22, 6)
TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? (Knjiga o Jobu 22, 15)
sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, (Knjiga o Jobu 27, 3)
nek' ih skuplja, odjenut æe ih pravednik, ljudi æe nedužni podijeliti srebro. (Knjiga o Jobu 27, 17)
Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveæih dubina za kamenom u mraku zakopanim. (Knjiga o Jobu 28, 3)
Èeljad iz tuðine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuæ' se, daleko od ljudi. (Knjiga o Jobu 28, 4)
"A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlaði od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovèarskim psima stada svojega. (Knjiga o Jobu 30, 1)
Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? (Knjiga o Jobu 31, 31)
