Fondare 3449 Risultati per: Kad
Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; (Knjiga Mudrosti 13, 1)
jer ako su bili kadri steæi toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga! (Knjiga Mudrosti 13, 9)
Pa i nekoæ, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja. (Knjiga Mudrosti 14, 6)
Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i neæemo griješiti kad znamo da smo tvoji. (Knjiga Mudrosti 15, 2)
I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji æe se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži. (Knjiga Mudrosti 15, 8)
Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire. (Knjiga Mudrosti 15, 13)
I tako Egipæanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo èudesno. (Knjiga Mudrosti 16, 3)
I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja. (Knjiga Mudrosti 16, 5)
Èovjek može svojom zloæom ubiti, ali kad duh izaðe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu. (Knjiga Mudrosti 16, 14)
Jedino im se ukazivaše neka lomaèa, sama od sebe upaljena, puna užasa; i kad bi ta prikaza išèezla, oni je, izvan sebe od straha, držahu strašnijom nego što bijaše. (Knjiga Mudrosti 17, 6)
Kad ih i nije ništa strahovito plašilo, bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija. Ginuli su od straha, ne usuðujuæi se pogledati ni u zrak kojem se ne može umaknuti. (Knjiga Mudrosti 17, 9)
Jer zloæa je strašljivaca: vlastitim se svjedoèanstvom osuðuje i uvijek zlo uveæava kad je stane savjest tištiti. (Knjiga Mudrosti 17, 10)