Fondare 298 Risultati per: Kæeri
Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? (Knjiga Postanka 31, 43)
Ako budeš loše postupao prema mojim kæerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog biti svjedok izmeðu mene i tebe." (Knjiga Postanka 31, 50)
Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. (Knjiga Postanka 32, 1)
upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. Što je Šekem uèinio - legavši s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. (Knjiga Postanka 34, 7)
Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a naše kæeri uzimajte sebi! (Knjiga Postanka 34, 9)
Onda vam možemo davati svoje kæeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. (Knjiga Postanka 34, 16)
Mladiæ nije èasio da zahtjev izvrši, jer je èeznuo za Jakovljevom kæeri; a bio je najuvaženiji od svih u oèevu domu. (Knjiga Postanka 34, 19)
"Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kæeri sebi za žene, a njima davati svoje. (Knjiga Postanka 34, 21)
Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. (Knjiga Postanka 36, 6)
A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kæeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha. (Knjiga Postanka 36, 14)
A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kæeri Anine. (Knjiga Postanka 36, 18)
Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac. (Knjiga Postanka 37, 35)