Fondare 12 Risultati per: Jozabad

  • Njegovi èasnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega. (Druga knjiga o kraljevima 12, 22)

  • Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoæanin; (Prva knjiga Ljetopisa 12, 5)

  • Kad se, dakle, vraæao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisuænici u Manašeovu plemenu. (Prva knjiga Ljetopisa 12, 21)

  • Sinovi Obed-Edomovi: prvenac Šemaja, drugi Jozabad, treæi Joah, èetvrti Sakar, a peti Netanel, (Prva knjiga Ljetopisa 26, 4)

  • Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. (Druga knjiga Ljetopisa 24, 26)

  • A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja biše postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu Šimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Božjem Domu. (Druga knjiga Ljetopisa 31, 13)

  • A Konanija, Šemaja i Netanel, njegova braæa Hašabja, Jehiel i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuæa grla sitne stoke i pet stotina goveda. (Druga knjiga Ljetopisa 35, 9)

  • Èetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuðe u Domu Boga našega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev. (Knjiga Ezrina 8, 33)

  • od Pašhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jišmael, Netanel, Jozabad i Elasa. (Knjiga Ezrina 10, 22)

  • Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i Eliezer. (Knjiga Ezrina 10, 23)

  • A leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. (Knjiga Nehemijina 8, 7)

  • i Šabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova Doma Božjega; (Knjiga Nehemijina 11, 16)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina