Fondare 307 Risultati per: Jeruzalemu
Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem (Druga knjiga Ljetopisa 20, 5)
Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva. (Druga knjiga Ljetopisa 20, 31)
Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. (Druga knjiga Ljetopisa 21, 5)
Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici. (Druga knjiga Ljetopisa 21, 20)
Bile su mu èetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kæi. (Druga knjiga Ljetopisa 22, 2)
Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je èetrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe. (Druga knjiga Ljetopisa 24, 1)
Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. (Druga knjiga Ljetopisa 24, 9)
Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. (Druga knjiga Ljetopisa 25, 1)
Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. (Druga knjiga Ljetopisa 25, 27)
Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. (Druga knjiga Ljetopisa 26, 3)
Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. (Druga knjiga Ljetopisa 26, 9)
Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašæe nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao èudesnu pomoæ sve dok se nije osilio. (Druga knjiga Ljetopisa 26, 15)
